Bale – Konoba Istra
Morao sam ponovo u Barbarigu. Kada sam uradio sve što je bilo potrebno, došlo je vreme za meč Slovenija: Australija. U dva lokala koji su imali prenos okupilo se vjerovatno 200 fanova. Jedva sam sjeo u ćošak, a služe toplo Ožujsko pivo jer frižideri ne mogu pratiti tempo navijača. Nažalost, izgubili smo, ali navijači su ostali uz ekipe i skandirali još 5 minuta nakon utakmice.
Napolju sija sunce i rekoh sebi da ču stati negde usput dok se ne ohladi. Bale su prvi na starom putu. Skrećem ka centru, parkiram na prvo slobodno mjesto. Parkingmetar traži kovanice koje nemam. Ulazim u prvu gostionicu i zamolim ih da mi promjene novac. Iako im nedostaje sitninog, meni prave uslugu. Pošto je bar prazan, kažem sebi da mogu da popijem piće ovde na terasi u hladu. Kasnije vidim da se to mjesto zove konoba Istra. Hranu počinju ponovo da serviraju tek od 18 h.
Uskoro se terasa puni mještanima; mehaničar, ribar, neka porodica. Zanimljivo ih je slušati, njihov istarski jezik je mješavina hrvatskog i talijanskog, čak bi i poneka slovenačka riječ bila između. Ubrzo razmjenim par riječi s jednim, s drugim… Polako dolazi vrijeme da se restoran ponovo otvori. Hrana se servira samo na unutrašnjoj terasi gdje se preselim.
Iako je jako prometno, dobijem dobar stol koji je drugačiji za 4. Naručujem istarski tanjur, gdje su suhomesnati proizvodi, sir i masline. Sve je u redu, pršuta bi mogla biti tanja i dodati malo domaćeg kruha.
Glavno jelo je istarski odrezak. Velik komad mesa sa sosom od pečuraka i pršute i domaći pljukanci za prilog. Jelo je ukusno i jako zasitno, odrezak je srednje pripremljen osim što je na jednoj ivici bio malo presuh. Bio sam prilično zadovoljan cijelim obrokom. Košta me dobrih 40 EUR sa napojnicom i pićem.
Šteta što većina gostiju dolazi samo po pržene lignje, a ništa drugo ni ne probaju. Ali očigledno je ovo dobar posao. Stalno su morali odbijati goste jer su bili puni gosti i nisu imali rezervaciju. Ono što su čekali trajalo je i po pola sata da dobiju sto.
Sada zadovoljan i sit, vraćam se na prednju terasu i odlučujem da popijem još nešto dok se hrana ne slegne. Sada kada više nije vruće, trg ispred oživljava i pun je ljudi. Pošto sam dovoljno popio, kažem sebi da ću se odmoriti u autu pre nego što krenem na put, ali deca na pijaci su glasna do ponoći i bilo je malo odmora. Kad konačno ušute, i ja ustanem i odem u šetnju po starom gradu na brdu. Sada je vrijeme da krenete kući, prvo starim putem da se probudim, a zatim Y. Tamo se pojavi pacijent koji vozi iza mene dugim svjetlima. Ispred mene je samo jedan auto na granici Dragonja, carinik čak pogleda u PCT papir. Kući stižem oko 3 sata.
