Zoološki vrt u Ljubljani

Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, Ljubljana je dobila zoološki vrt, a 1951. preselila se na današnje mjesto, gdje se prostire na gotovo 20 ha na jugoistočnoj padini Rožnika, samo 20 minuta hoda od centra grada. Ovdje možemo promatrati domaće i strane životinjske vrste, oko 500 životinja i 120 različitih vrsta. Moguče jih e vidjeti na web kameri.

Cjenik 2021

Pored osnovnih karata za različite kategorije, nude i godišnje karte, koje su samo 5 puta skuplje od jednokratne posjete. Postoje i posebni programi poput Caretaker (Hranjenje životinja), Tematski posjet, Rođendan, …

Zadnja posjeta

Andreja i ja se sastajemo u Čadu i još nismo željeli povratak kući. Budući da je zoološki vrt u blizini i niti jedno od nas već neko vrijeme nismo odlučili tamo prošetati. Već na ulazu ugura se nam jedna porodica, ali bar se izvinjavaju. Osnovni krug započinje na istoku i uspinjati se na sjever te se spuštat na zapadnoj strani prije nego što završite krug. I nas dvoje smo pošli ovim putem s manjim odstupanjima.

Na početku se zaustavljamo kod alpaka koje žvaču grmlje i uopće ih nije briga za nas. Morski lavovi plivaju u krugovima, a jedan se u ustima igra štapom. Kada smo kod geparda, oni se odmaraju na platformi. Jedan čak podigne glavu da nas pogleda. Medvjedi su odvojeni, gdje jedan nemirno korača, a drugi leži. Ovdje se staza okreće prema gore. Ne vidimo čimpanze, samo mali crni čupavi majmuni radosno poskakuju u kavezu. Vukovi također spavaju i ne zanimaju ih posjetitelji.

Crne rode su zanimljive. Sada slijedi padina do usnulog risa koji pokazuje nam leđa. Kad dođemo do kozoroga, oni oštre rogove na granama. Nešto dalje od hotela za samske pčele očajavamo i vračamo se jer se čini kao da dalje nema ništa. Propustili smo sove i jeleni ako karta ne laže. Možda sljedeči put. Vraćamo se i zaustavljamo se kod zebri koje se hrane. Slično je i sa dvogrbim devama. Žirafe još nisu u kući. Tigrica Vida takođe spava. Leopard barem hoda i možemo ga barem vidjeti u cijelosti. Slon je također u šetnji.

U Ljubljani imamo i pandu, inače minijaturnu verziju, mačju pandu. Jedan se protezao preko grane, a drugi nas je promatrao. Divlje svinje imale su mlade koji su bili živahan u odnosu na majku. Na redu su papagaji koji su glasni i neki bez perja? Ponovo jeleni s druge strane ograde. Možemo detaljnije pogledati klokane i pelikane. Opet nema majmuna. Žirafe su sada u kući i hrane se. Lav svako malo ustne i riče, lavicu nije briga i spava. Prije polaska zaustavimo se na merkatima koji su znatiželjni i nešto kopaju. Posljednja stanica uz majmune i pasavce je na ulazu / izlazu.

Lijepa šetnja nakon kasnog ručka. Vjerovatno je idealan izlaz za porodice s malom djecom i kućnim ljubimcima. Ali zbog Covida je nekoliko stvari bilo zatvoreno, npr. terarij. Vrijeme je vjerojatno pomalo pogrešno jer se većina životinja, barem zvijeri, odmarala (oko pola šest popodne). S druge strane, ionako spavaju veći dio dana ako ne jedu ili ne obavljaju neke druge fiziološke potrebe. Ima još puno prostora i vjerojatno bi mogli proširiti i preurediti koji dio. Na kraju, imam pomalo loš osjeća jer znam da su ove životinje zatvorene samo radi naše zabave, iako su posljednjih decenija tretirane bolje. Jedini etički je vjerovatno ZOO na Horjulu, gdje vlasni spašava životinje i pruža im miran ostatak života

Prošla iskustva

Bio sam više puta u ZOO Ljubljana, spodaj omenjeni bolkj zanimiv obiski

1990

Sestra je radila kao volonter u zoološkom vrtu u srednjoj školi (Gimnazija Moste). Između ostalog, posao joj je bio da se brine o mladuncu – lavu Charlieju. U periodu kada je bio otprilike veličine njemačkog ovčara, moj sestrična i ja smo mogli jih posjetiti i vidjeti lava, pa čak i igrati se s njim. U jednom trenutku, zgrabio je moje hlače i počeo jih tresti. Tada mu je bilo dosta, i brzo smo napustili lava. Šetajući vrtom, sestrična se rukovala s malim majmunom.

1992

Sutradan nakon valete, koja je bila u Super Liju, školski drugovi sreli smo se posljednji put i otišli u zoološki vrt. Svi smo bili umorni i neispavani. Kiša je padala. Medvjed i medvjedica bili su prisni.

1997

Na prvoj godini fakulteta susrečem školske kolege iz srednje škole na Biotehničkom fakultetu, gdje je jedan od nas studirao. Odlučujemo odustati od predavanja tog ponedjeljka i podružiti se. Šetajući Rožnikom sjetimo se da je zoološki vrt u blizini i da bismo ga mogli posjetiti. Ne dase nam prošetati do glavnog ulaza i ulazimo preko ograde. Šetamo parkom sat ili dva. Međutim, u parku nema posjetitelja, na otvorenom susrećemo samo nekoliko čuvara , pa čak i nekoliko neopasnih životinja. Na izlazu vidimo dijete kako pita djeda kako smo uspjeli ući ako je zatvoren. Naime, ZOO je zatvoren ponedjeljkom!