Zenica, Sarajevo i Mostar

Ljubljana-Zenica 4.8.2021

Majka je morala u Zenicu. Da ne bih išla autobusom, ponudio sam joj da je odvezem. Uzimam auto od sestre. Budimo se rano, ali ipak nešto posle 6 krečemo od kuće. Bio sam malo uplašen sa prethodnim iskustvom od 55 sati. Međutim, ruta je prošla bez problema, nije bilo gužve na granicama. Na putu stanem jednom da napunim gorivo, putarina je 12€. Jedina atrakcija bili su pješaci na cestama, u organiziranoj pratnji kod Zagreba. U Zenicu stižemo prije podne. Što znači da je put trajao samo 5 i po sati. Prošli put, trebalo je toliko vremena da se pređe samo jedna granica.

Parkiram ispod zgrade i zovem rođaka. Međutim, otišli su na put jer su sutradan očekivali majku autobusom. Sada moramo provesti 3 sata u Zenici. Nalazimo se u selu Jalija. Prvo idemo na bosansku kafu u slastičarnicu Atlantis preko puta Sejmenove džamije. Odatle nas glad tjera u ćevabdžinicu Piccolo 7. Kad sjednemo, kažu nam da su ostali bez ćevapa, ali da će stići za 10 minuta. Zaista ne čekamo predugo. Hrana je ukusna. Sve je to 13,5 KM i greškom nam premalo računa. Zovem je i dajem joj bakšiš pored duga. Slijedi šetnja uz rijeku Bosnu, gdje je vodostaj zaista nizak, ima mnogo ptica, riba i šetača. Tu i mi sjednemo malo na jednoj klupi. Pored nje je džamija Jalija iz 1600. godine.

Poslije 3 sata se vraćamo ispred zgrade, svi se okupljaju u isto vrijeme. Stavljamo torbe u stan i idemo jedan krug po Zenici, uzimamo PCT test za let sutradan. Još nisu jeli i traže pravo mjesto. Završavamo u gostionici Titanic uz rijeku Lašvu. Prostor je ogroman, veliki parking, igralište, terasa. Sjednemo pored vode uz ptice, ribe, žubor vode. Konobar je među zbunjenijima. Iako sam ne tako davno jeo pastrmku (2 male pastrmke i salatu od krompira) ali je smažem sa lahkoćom. Po povratku, naravno, tu je i domaća baklava uz sjedenje u društvu. Svi smo prilično umorni i rano idemo na spavanje, ali i dalje pričamo od kreveta do kreveta.

Zenica-Sarajevo-Mostar-Ljubljana 5.8.2021

Ujutro se budimo u 6:30. Dok se svi smenjujemo u kupatilu, to traje. Za doručak su jaja na oko i domaći paradajz. Dok pravimo planove za tekući dan, sjedimo uz kafu, cigarete Drina, taubisodi i naravno baklavu. Mijenjam plan povratka preko Slavonskog Broda da se pridružim ostalima i odem na sarajevski aerodrom Butmir da se pozdravim sa rođakom koji leti kući u SAD, odatle idemo u Mostar i zadnja etapa je put do Ljubljane.

Krećemo autoputem (6 KM) i prilično smo brzo u Sarajevu, pristup aerodromu je nešto lošiji. Na putu se sluša Plavi orkestar. Naravno, poranili smo za svaki slučaj. Dok čekamo, razgovaramo, pijemo Taubisodo (gazirani sok od grožđa), kojeg svi osim mene pamte iz 80-ih.

Vrijeme je za rastanak i nastavljamo prema Mostaru. Slušam Dina Merlina i Kemala Montena. Ubrzo se završava autoput (2,5 KM) i počinju serpentine. Put je dosta raznolik. Usput svraćamo na užinu, lepinju i kajmak u Pekari Čelebići. Lokal je prilično pun i očigledno je ovo popularna stanica na putu. Kako se spuštamo do Jablaničkog jezera, počinje da se ređa niz restorana sa jagnjetinom na ražnju, rekli bi poznavaoci među najboljima na svetu. Ali da smo ovdje stali, sve bi kasnilo i ne bih imao vremena za Mostar, niti bih došao na posao dan kasnije. Nešto mora ostati za sljedeći put.

Prije 35 godina moj rođak je bio u Mostaru na odsluženju vojnog roka i prvo smo otišli vidjeti kasarnu. Naravno, ovo više nije kasarna nego Univerzitet. Sve dok on ide da proživljava uspomene okolo, mi ostali se opet protežemo i osvježimo sa Taubisodom. Odatle krećemo u stari dio grada. Usput pojedemo “točeni” sladoled iz mašine, još jedan nostalgičan potez. Stari dio čaršije je lijep, ali i izuzetno turistički, kujundžiluk, stari most (UNESCO) i restorani su ono što privlači strane goste. Naravno, mi se ne razlikujemo od njih, obavezno slikanje na svim uglovima. Vrijeme je da nešto pojedemo i svratimo u konobu Mlinica Neretva, sa koje se pruža prekrasan pogled na rijeku i most. I ovdje probam ćevape, 1x su skuplji, sa više priloga, ali lošiji nego u Zenici. Međutim, jasno je da se pogled plaća (10 KM).

Potrebno je polako krenuti prema kući. Nakon oproštaja, ulazim u auto i krećem na jug. GPS ima problema i završim na putu za Dubrovnik. Razmišljam o ovom zavoju na sekundu, ali racius pobjeđuje. Nakon 15 km kod Žitomislića dolazi skretanje za Čitluk gdje me opet čekaju serpentine. Na putu su Buna, Međugorje, slap Kravice i druga mjesta koja ćete morati posjetiti neki drugi put. Zadnji dio rute je autoput (1,2 KM). Prelazak granice na ogromnoj carini Bijača nije nikakav problem, nema gužve, carinik me ni ne pogleda.

Sada se spajam na autocestu u Hrvatskoj i do Slovenije je više od 400 km i 4 sata. Put nije ravan kao na sjevernoj strani, ali nema većih gužvi. Sada se slušaju Oliver Dragojević i Severina. U međuvremenu stanem dva puta da napunim gorivo i jednom na toalet. Najveći problem je bila bura. Tunnel sveti Rok je bio otvoren, ali je i brzina smanjena na 60 km/h. Na Bosiljevu skrećem sa autoputa da izbegnem potencijalne gužve i da je opet vožnja malo raznolika. Neposredno prije granice na putu su dvije srne, jedva stanem. Jedna od srna lagano udari u stranu automobila. Na autu se ništa ne vidi a i srna odskakuta naprijed, ja nastavim s vožnjom. U Vinici je granica prazna. Kasnije je na cesti jež, lisica i šišmiš se zamalo ne zabije u prozor. Uprkos svemu, sretno se dovezem kući oko pola dva.

Povzetek

Za vikend sam prešao oko 1250 kilometara u 3 zemlje. Sama vožnja je trajala oko 15 sati. Benzin je najjeftiniji u BiH oko 1,16 €, u Sloveniji 1,27, a najskuplji u Hrvatskoj 1,42 €. U Hrvatskoj sam platio cestarinu oko 40 eura, a u BiH oko 5 eura. Ceste u Sloveniji su OK, u Hrvatskoj autoput u redu (problem s burom), u BiH od novih autocesta do stvarno loših regionalnih cesta. Kulinarika u BiH je jedan od vrhunaca, ćevapi, pite, baklave, kafe,… Cijene su u osnovi jako ugodne u odnosu na Sloveniju, npr. malu porciju ćevapa (5 komada) možete dobiti za 1,5 €, veliku porciju (10 komada) za 5 € na turističkom mjestu. Još jedan vrhunac su znamenitosti, kako prirodne tako i arhitektonske (Stari most, džamije, rijeke, vodopadi). Za mene je ovdje najvažniji momenat porodice i nostalgije. Bio je to opet naporan, ali ipak lijep vikend.