Početak puta
U petak je bio praznik. Ali probudio sam se ipak u 6:30 ujutro odmoran i spreman za polazak, jer je dan ranije bio isto tako praznik. Završio sam pakovanja, pojeo sam ham and eggs, ispušio cigaretu. Sestra me odvela do aerodrom u 7:30, stigli smo u 8:00. Nakon što sam čekao na check-in s turskim skijaškim skakačima, tamo su provjerili ESTA, gdje su komplicirali oko šampona. U bescarinskoj trgovini sam kupio Pelinkovac za poklon (12 €). Još je bilo vremena za jedan Union (5 €) i dvije cigarete.
Nakon ukrcavanja u Turkish airlines avion (400 € LJ-IST-NYC & CHI-IST-LJ) otkrio sam da je moje sjedište u visini krila, što je značilo dodatan prostor za noge! Let je bio u redu i u 2h smo sleteli na novi aerodrom u Istanbulu. Vrijeme za prelazak na drugi avion bilo je samo sat vremena, pomalo sam bio zabrinut. Poslali su me pogrešno sa grupom koja nije imala povezane letove, pa sam morao ponovo obaviti sigurnosnu provjeru. Na kraju sam trčao, stigao na vrijeme do aviona sasvim preznojen. Ponovo nekoliko sigurnosnih provjera. Let je bio dug, standardna hrana, malo džina i tonika, gledao sam filmove (Nekada davno u Holivudu, Lion king), malo sam zadrijemao i bilo je vrijeme slijetanja (19:30) u New York. Pošto mi je ovo bilo prvi put u SAD-u, ja sam kao tip ESTA morao stajati na liniji za migraciju s ljudima što jim treba viza. Proces s čekanjem u redu, otiscima prstiju i fotografijom trajao je gotovo 2h, ja sam za to vrijeme pojeo svoj hranu koja nije smijela preko granice.
Iz JFK sam se odvezao vlakom do stanice Jamajca (8 $). Tamo sam se prebacio na metro i kupio nedeljnu kartu (34 $). Stigao na Menhetn (23:00) i imao je 2 sata prije nego što je autobus za DC krenuo sa stanice. Prošetao sam i popio Guinnessa (10 $) u Beer Authority. Na stanici sam kupio hranu za beskućnika (8 $).
