Libanonske meze u Ljubljani

Sastajemo se u centru nakon posla. Prvo idemo u Pritličje na piće, pa da se na miru odlučimo gdje ćemo nešto pojesti za kasni ručak – ranu večeru. Nismo došli do zaključka, ali kažemo da idemo Trubarjevom ulicom, gde ima mnogo restorana, pa ćemo sesti gde god nas privuče. Vidimo zapravo dosta potencijalnih mjesta, ali se odlučujemo za bliskoistočni restoran Libanske meze, koji se otvara nakon pauze u 18 sati. Stolovi ispred se brzo popune, pa idemo u baštu pozadi.

Libanska kuhinja, kao dio bliskoistočne tradicije, poznata je po humusu, bulguru, pita hljebu, susamu, mesnim delicijama… Ovdje se jela poslužuju kao meze (neka vrsta predjela), a možete napraviti izbor od nekoliko jela i isprobajte nove i drugačije ukuse. Nakon konsultacije sa konobaricom, odlučujemo se za aperitiv Arak Ksarak, nakon čega slijedi miks punjenih kiflica u različitim tijestama i mješavina ražnjića i Baba Ghannouj namaza. Uz to se služi i pita kruh (Khubz Arabi), a Katka pije libansko crno vino dok ja nastavljam s pivom.

Arak Ksarak

Arak je žestoko piće koji je rasprostranjen u istočnom Mediteranu. Osnova je kompot od bobica grožđa. Anis mu daje jaku aromu sličnu Bronhi bombonima. Napitak ima posebnost da ako mu se doda voda, od prozirnog napitka nastaje mlečna emulzija. Slično kao Raki u Turskoj, Ouzo u Grčkoj ili Sombuca u Italiji. Naravno, ovo piće se konzumira uz jelo meze. Brend Ksarak nastao je pod paskom kaluđera u 19. veku.

Ajinat 

Ajinat je mješavina raznih vrsta džepića sa različitim punjenjem. Fatayer Sbenegh je prženi trouglasti džepić od tijesta u koji je umotan fil sa spanaćem, maslinovim uljem i limunom. Raaket Jibneh su pržene rolnice od lisnatog tijesta punjene mladim sirom i peršunom. Sambousak Lahm je prženo tijesto oblikovano u mjesec i punjeno mljevenom govedinom i začinjeno melasom od cimeta i nara. Iako su sve tri vrste povezane, one su različite; tijesto, fil i oblik. Možda mi se najviše dopao onaj sa sirom, Katka detektuje cimet u onom od mesa. Definitivno zanimljivo jelo, sa nadjevima koji otprilike podsjećaju na bosanske pite.

Šiš ćevap

Za mesni deo naručujemo mešavinu od tri ražnja, koji se serviraju u lepom tiganju sa prilogom od sotiranog povrća (tikvice, luk, šargarepa, paradajz). Shish Kebab je bio teleći ražnjić koji nije imao prenaglašen ukus. Kofta kebab je bio ražanj od mljevene ovčetine koja je imala jaku aromu. Shish Taouk je ražanjič sa piletinom. Sva tri ražnjića su marinirana u različitim sosovima, meni je najveća razlika bila piletina, a mljeveno meso imalo jaku aromu pa sam morao da pojedem sve.

Baba Ghannouj

Ovo je umak čiji je glavni sastojak patlidžan. Malacan pečen u rerni pomešan je sa tahini pastom (sezam), bjelim lukom, peršunom i limunom. Dekoracija je maslinovo ulje i sjemenke nara. Jede se sa pomenutim pita hlebom. Prženim jelima i mesu daje malo svježine. Iako nisam ljubitelj patlidžana, meni je bio veoma ukusan ovako pripremljen. Kao zanimljivost, prevod imena bi trebao značiti “razmaženi otac” (baba – otac, ganoush – razmažen).

Sžetak

Oboje smo bili oduševljeni našim izborom. Libanski Meze je restoran u koji ćemo se vratiti. Odabrali smo nekoliko različitih jela, kako bismo mogli probati i odlučiti šta će biti popularan izbor u budućnosti. Stolovi u zadnjem dvorištu su malo udaljeni od gužve i vreve Trubarjeve ulice, ali je i dalje prijatna atmosfera sa malom baštom začinskog bilja sa strane. Osoblje je bilo ljubazno i ​​pomoglo pri odabiru. Račun je došao za tačno 50 €, plus 10% napojnice.

Prije nego krenemo kući, svraćamo u TOZD na piće.