Korona još ne posustaje
Nakon prvog vala, očekivao sam drugi val, ali još uvijek ne toliko poražavajući. Preko zime je Slovenija imala jedan od najgorih rezultata na globalnom nivou. Konačno, trend se okrenuo nabolje. Iz crne faze penjemo se u crvenu i nadamo se sljedećeg tjedna već u narančastu. Ali na moju žalost malo prekasno.
Danas bi se trebao vratiti s Malte. Inače bi to bilo izvedivo i mogao bih tamo provesti produženi vikend, ali nisam mislio da se isplati. Kao prvo bi bio potreban PCR test za let u svakom smjeru. Drugi problem bio bi prevoz do Beča. Povratna karta bila bi 100 €. Vožnja u vlastitoj režiji sa parkingom bila bi još skuplja. I na kraju, ali ne najmanje važno, kad bih bio tamo, iskustvo bi bilo slabo. Zato bih radije izgubio novac za kartu kod jeftinog prijevoznika, nego za loš godišnji odmor platio dodatnih četiri puta veću vrijednost. Inače, malo mi je žao dok gledam slike raznih Slovenaca sa Zanzibara i Sejšela.
Ali prvi put sam bio u inostranstvu ove godine prije 2 sedmice. Morao sam poslovno otići u Pordenone u sjevernoj Italiji. Na pola puta pokupio sam kolegu i partnera u Novoj Gorici. Sa sobom nosim 3 dokumenta (izjavu kuda idem, poziv talijanskog partnera i popunjen putni nalog). Na putu do tamo propuštamo izlaz i produžavamo rutu za 20 minuta. Nakon nekoliko sati sastanaka u kombinaciji engleskog i talijanskog, bilo je vrijeme za povratak. Svi nosimo maske na benzinskoj pumpi, osim jedne osobe na bankomatu. Kad mi se pridruže u autu, stavlja se maska i tokom vožnje. Ni sastanci nisu bez maski. Gostionice su i dalje zatvorene, tako da sam cijeli dan bez hrane, a u Ljubljani na povratku jedem čokoladu iz automata. Pješačimprema kući preko centra. Prenatrpano kao i prije pandemije, velika većina ljudi ne nosi masku, iako gotovo cijelo vrijeme nije moguće održavati distancu.
Nadam se da će se pozitivan trend nastaviti i da ću iduće sedmice, kada ponovo odem u Italiju, pojesti nešto u gostionici. Takođe, jedrenje krajem maja trebalo bi da bude prvi ovogodišnji odmor bez komplikacija.
