Ljubljana od genijalnog Plečnika 1921-1957

Određene gradove pojedinačni su arhitekti toliko obilježili da se njihova imena koriste zajedno kao sinonim, npr. Gaudi – Barcelona, Niemeyer – Brasilia, in današnja tema Plečnik – Ljubljana.

Nakon velikog zemljotresa u Ljubljani (1895), razaranja su bila ogromna i gradu je bila potrebna revitalizacija i modernizacija. Tijekom sljedeće dvije decenije gradonačelnik Ivan Hribar prikupio je financije, a arhitekt Max Fabiani pripremio je urbanistički plan za Ljubljanu i uveo secesijski stil arhitekture. Ovo postavljai izvrsne temelje modernog grada. Ali trebamo drugu osobu koja će dati dušu cigli i betonu. To je učinio Plečnik u periodu 1921-1957.

Iako je rođen u Ljubljani, morao je napraviti krug prije nego što se vratio u rodni grad i ostvario svoju viziju za njega, što je postalo najveće nasljeđe arhitekte. Nakon neuspjeha u srednjoj školi, pridružio se očevoj stolariji. Kasnije je završio stolariju u Grazu, a studije nastavio u Beču kao arhitekta kod profesora Otta Wagnera. Godinu dana studirao je u Italiji kao stipendist. Po završetku studija 1901. godine ostaje u Beču još jedno desetljeće, projektirajući nekoliko vila i crkvu Svetog Duha.

Sljedeće desetljeće predavao je u Pragu i izgradio crkvu i nekoliko vila. Prije odlaska, predsjednik Masaryk odabrao ga je za obnovu zamka Hradčany; sala, rezidencija, park (1920-1939). 1920., nakon Fabianijevog odbijanja, Ivan Vurnik pozvao ga je da predaje na novoosnovanom Univerzitetu u Ljubljani.

U njegovom radu možemo pronaći neke karakteristike koje se ponavljaju, od modernizma koji je učio Wagner, Beuronove umjetnosti, čistih linija i geometrijskih oblika, upotrebe novih materijala poput armiranog betona, lokalnih sirovina, motiva iz antike, drvče i skulpture kao djela urbanog namještaja, puno simbolike, a sve je pretvoreno u holističko umjetničko djelo. Takođe je radio puno enterijera, od namještaja do crkvenih ukrasa. Ovdje ćemo, međutim, govoriti samo o eksterijeru.

Ljubljanu je zamislio kao modernu Atinu. Ideja je bila dizajnirati mrežu crti i pričvrstiti zgrade na njih. Prva je vodna crta, od Špice do brane na Ljubljanici. Druga je na kopnu (Zelena avenija) i paralelna je s prvom. Započinje kod njegove kuće u Trnovu, a završava na Prešernovom trgu. Zajedno čine okosnicu grada. Imao je na umu i okomite crte. Glavna takva crta je od tvrđave do parka Tivoli, druga je Zoisova ulica do tvrđave, a treća je korito Gradaščice. Ali nije imao dovoljno vremena da ih sve dovrši.

Vodna crta

Počinje na obalama Ljubljanice od Špice (mjesta gdje se odjcepi Gruberov kanal) do ušća Gradaščice (Trnovski pristan). Obje strane su uređene za posjetitelje tako da mogu sjediti u hladu vrba, ponegdje i na nekoliko terasa.

Na lijevoj obali, u blizini Šentjakobskog mosta, nalazi se Zoisova ulica umjesto srednjovjekovnih zidina. Plečnik je transformirao ulicu drvoredom i Zoisovom piramidom, u znak sjećanja na Žigu Zoisa, predstavnika prosvjetiteljstva i zaštitnika umjetnosti, koji je živio u palači pored piramide.

Na desnoj je obali Levstikov park, dio okomite crte, Plečnikovo djelo u godinama 1926-27. Na trg je postavio Herkulovu fontanu. Trg je ogradio betonskim kuglama i zasadio javore. Deset godina kasnije, postavio je Marijino obilježenje na 9,5 m visok mramorni stup iz Podpeči. Crta se nastavlja do crkve sv. Florijana, gdje je preuredio vanjštinu i završava putem na brdo do tvrđave.

Kako je Ljubljanica poplavljala unatoč izgradnji Gruberovog kanala, odlučili su produbiti korito i betonirati potonje. Obale su opet bile u domeni Plečnika, ograda i drveće s obje strane, dva mosta i tržnica.

Prvo je Postolarski most. Predstavlja središnju točku srednjovjekovne Ljubljane, koja s desne strane povezuje gradski i stari trg s novim trgom na lijevoj obali. Zamijenio je most od lijevanog željeza koji je prije bio ovdje. Ime potječe od starijeg drvenog mosta na kojem su se nalazile radionice postolara. Ovaj betonski most, dugačak 27 i širok 11 metara, zamišljen je kao tržnica. Sa bočnom ogradom i stupovima koji na vrhu imaju manje kugle. Jeftino rješenje umjesto krova koji je prvobitno dizajniran.

Vjerovatno najprepoznatljiviji projekt je Tromošče. Plečnik je postojećem mostu dodao još jedan dodatni most sa svake strane. Balustrade su za ograde. Takođe su dodane stepenice koje vode do donjeg nivoa sa ukrasnim topolovima. Ovdje se crte sijeku.

S desne strane nastavlja se glavnom tržnicom, pokrivenom arkadama, koje se nazivaju i Plečnikove arkade. Obnovljeni su prošle godine, a poseban krov bio je dodatni izazov. 2010. dodan je Mesarski stakleni most koji se razlikuje od Plečnikovog stila.

Posljednji objekt koji završava Vodenu crtu je vodena brana s parkovima s obje strane rijeke (Vraz i Ambrožev trg). Na brani se nalaze snažni antički motivi, 3 tornja koje podsjećaju na Egipat, grčki stupovi i etrurske vaze. Nizvodno su lica koja gledaju kako rijeka napušta grad.

Zelena avenija (kopenska crta)

Crta na kopnu se naziva i Zelena avenija. Počinje s njegovom kućom u Trnovu, Karunova ulica 4-6. Namjeravao je ovdje živjeti sa svojom braćom i sestrom, ali to se nije ostvarilo. Kupuje i spoji dvije susjedne kuće. U vrtu je sagradio kružni toranj i staklenik. Danas je u vlasništvu grada i pretvoren u muzej.

Trnovski most povezuje Trnovo i Krakov. Na uglovima su male piramide. U sredini je obelisk i kip Ivana Krstitelja. Most ima posađene breze, što je prvi put na mostu u Evropi.

Slijedite Emonsku ulicu do Križanke. Križanke su nekadašnji samostanski kompleks sa crkvom i stambenim i drugim zgradama Tevtonskih vitezova, izgrađen u 13. stoljeću. Crkva datira iz 18. vijeka po nacrtima Talijana Domenica Rossija. Nakon Drugog svjetskog rata, kompleks je dodijeljen Ljubljanskom festivalu, a dio Srednjoj školi za dizajn i fotografiju. Ova obnova bila je posljednji Plečnikov projekt, a završili su ga njegovi učenici. Njegov glavni rad je u sklopu tri dvorišta, s arkadama, kolonadama i ukrasima, uključujući različite arhitektonske elemente srušenih kuća u Ljubljani. Dodao je lapidarij i grafite.

Trg Francuske revolucije nalazi se na sjevernoj strani Križanki. Tu dominara Ilirski obelisk s Napoleonovom glavom i kao takav je rijetka pojava izvan Francuske. Ilirske provincije, koje je stvorio Napoleon, značile su više prava za Slovence, slovenski jezik, Ljubljanu kao glavni grad šireg područja. Tu je i pergola sa spomenikom pjesniku Simonu Gregorčiču.

Sljedeća je Vegova ulica. U ovoj ulici Plečnik sadi različite vrste drveća, popločava ulicu, uključuje gradski namještaj, spomenike i male zgrade za specijalne efekte, i skupa jih kombinira u jednu cjelinu (tj. NUK, muzičku školu itd.).

Nacionalna i univerzitetska biblioteka NUK monumentalna je zgrada na početku ulice i verovatno njegovo najvažnije delo. Postavljen kao masivni blok sa fasadom u crvenoj boji (cigla) i bijeloj boji (kamenje nepravilnog oblika). Kad uđete u zgradu, penjete se mračnim stepenicama (neznanje) do dobro osvijetljene čitaonice (znanje). Zgrada je puna sitnih detalja, od šteke u obliku pegaza do namještaja za čitaonicu. Ovu zgradu je udario avion 1944. godine.

Kongresni trg je na drugom kraju ulice, tamo je nekada bio srednjovjekovni kapucinski samostan. Trg je dobio ime po kongresu u Ljubljani, gdje su se nakon Napoleonovog poraza saveznički vladari sastali kako bi odlučili o podjeli Evropu. Jedna trećina popločana je i stup Presvetog Trojstva na zapadnom kraju prema uršulinskoj crkvi sa stepeništem je postavio Plečnik. Tu se nudi najbolji pogled na dvorac. Ostale dvije trećine su park Zvijezda (nazvan po rasporedu staza u parku). Svaki od 8 trokuta zelenih površina ima 9 platana.

U parku ima nekoliko zanimljivih predmeta poput sidra (uspomena na pristup moru), muzičkog paviljona, fontane, Emoneca na stupu. U sjeverozapadnom uglu parka nalazi se srednja škola s kompleksnom fasadom, koju je Plečnik dizajnirao i koja je sada nazvana po njemu. Zanimljivo je da je hodnik uz vanjski zid, a učionice su pored bašte, tako da promet ne ometa učenike. Na istočnoj strani parka nalaze se dva stepeništa koja povezuju trg sa rijekom, Gledališka stolba i Makalonca.

Ova crta završava krajem Wolfove ulice na Prešernovom trgu, gdje se siječe s dvije druge crte.

Crkve

Plečnik je bio religiozan i u životu je radio mnoge projekte za Katoličku crkvu, od čitavih zgrada do manjih dogradnji eksterijera ili unutrašnjeg namještaja. Ovdje su navedeni glavni projekti.

Crkva sv. Mihaela u Črni vasi, predgrađu Ljubljane, jedno je od Plečnikovih najistaknutijih djela. Močvarno tlo zahtijevalo je da se crkva gradi na pilotima. Beton je koristio za krovište i zidove. Kamen i drvo bili su iz okolice. Zvonik je izgrađen odvojeno od glavne zgrade. Hodnik crkve je povišen, do njega vodi stubište. Ponovno je postavio oltar u sredinu, bliže ljudima. Crkva je dovršena 1939.

Crkva sv. Franje Asiškog sagrađena je između 1925. i 1927. godine prema Plečnikovom planu u ljubljanskom okrugu Šiška. Dvorana s ravnim drvenim stropom i nizom gornjih prozora stvara dojam ranokršćanske bazilike. Zamišljena je kao dvorana s oltarom u sredini, koja bi trebala uspostaviti neposredniji kontakt s ljudima.

Crkva sv. Bartolomeja u Šiški, Stara crkva smatra se jednom od najstarijih sačuvanih zgrada u Ljubljani, koja se prvi put spominje u 14. stoljeću. Između dva svjetska rata crkvu i okolicu uredio je Plečnik.

Plečnikova crkva Svete braće Ćirila i Metoda srušena je 1957. godine zbog proširenja Gospodarskog razstavišta. Crkva nek bi se obnovila na lokalitetu u Vodovodnoj ulici u Bežigradu. Sva pokretna oprema prenesena je u crkvu sv. Ćirila i Metoda na novoj lokaciji.

Ostali objekti

Po povratku u Ljubljanu započeo je manjim projektima. Prvo je morao sagraditi školu u kojoj će kasnije predavati, Staru tehniku ​​u Aškerčevoj ulici 7 jednostavnog dizajna, jer nije bilo novca ni za šta više.

Sljedeći je bio stadion iza Bežigrada, po narudžbi Katoličkog crkvenog društva Orli. Zbog problema s financiranjem, prošlo je dvije decenije prije nego što je završen. Villu Stadion Plečnik (Mariborska ulica) je dizajnirao za lutriju koja bi trebala pomoći u financiranju projekta. Tokom Drugog svjetskog rata ovdje su se vojnici zakleli na vjernost Hitleru. Kasnije ga je koristio fudbalski klub Olimpija. Zatvoren je i oronuo od 2008. godine jer se vlasnik, gradska uprava i mještani nisu mogli složiti oko njegove obnove.

Centralno groblje Žale bio je projekt izveden u periodu 1938-44. Glavni ulaz je veliki dvospratni portal sa stupovima i označava ulaz u svijet mrtvih. Iza upravnih zgrada nalazi se oratorij, a pored njega nalazi se 14 mrtvačnica, nazvanih po župnim svetcima. Ovo groblje smatra se važnim evropskim spomenikom. Ovdje je sahranjen i sam arhitekta.

Društvo za uzajamno osiguranje naručilo je gradsku palaču na raskrsnici između Miklošičeve ulice i trga OF (takođe je uredio Plečnik). Glavni fokus bio je na fasadi i unutrašnjim stubištima. Koristili su lokalni materijal, vrhničku ciglu i kamen iz Podpeči. Ciglani stupovi predstavljaju gomilu novčića i ovo je samo jedan od simbola ugrađenih u ovu zgradu.

Spomen-park Navje slovenska je verzija Panteona. Na mjestu nekadašnjeg gradskog groblja (Sv. Krištof) Plečnik je sagradio spomen-park za istaknute Slovence (pjesnik Anton Aškerc, Janez Bleiweis, Matija Čop, Ivan Grohar, Johann Nepomuk Hradeczky, Josip Jurčič, Anton Tomaž Linhart, Valentin Vodnik , i drugi). Ali zbog Drugog svjetskog rata nikada nije završen kako je prvobitno planirano.

Rimski zid Emone na Mirju obnovljen je 1930-ih prema Plečnikovom planu. Njegovi dodaci preživjelim rimskim zidovima uključuju kamenu piramidu, zidnu dozidu, vrata u kompleksu, luk prekriven kamenim ostacima obližnjih rimskih zgrada i park unutar zidina. Nova je i kolonada pored glavnih južnih vrata.

U parku Tivoli, između 1931. i 1933. godine, Plečnik je Lattermanov drvored zamijenio novim Jakopičem aka Plečnikova aleja. Dvorac Tivoli je tim povezan s gradom. Šetalište je uredio kao pješčanu stazu s ivičnjacima (širine 25 metara), po sredini je postavio betonske stupove za staklene lampe i klupe uz rub, te novo zasađeni kestenov drvored.

Šance su dio utvrde na brdu s tvrđavom, koja je u sjeni drveća i koju je arhitekt redizajnirao. Zanimljiva je staza sa zidovima, glavnim stubištem, stupovima, ogradama i lođama.

Hrvatski trg izvorno je kao park uredio gradski vrtlar Anton Lap, a 1938.-39. preuredio ga je Plečnik. Podignuo je ovalni potporni zid s dijagonalama i kružnom stazom, dodao kiosk na ugao, te premjestio spomenik palim vojnicima u Prvom svjetskom ratu.

Šlajmerjev Park je dobio ime po hirurgu Edu Šlajmeru. Mali trokutasti tlocrt i geometrijski dizajn, naglašen simetrično zasađenim drvećem, uredio je 1933. godine Plečnik. 2013. godine ukraden je kip Šlajmerja.

Akademsko učilište (aka Baragovo sjemenište) je zgrada u bežigradskom okrugu Ljubljane, u Vilharjevoj ulici. Izgradnja je započeta 1936. godine prema Plečnikovom projektu. Objekt je pušten u upotrebu nakon Drugog svjetskog rata, ali nikada nije u potpunosti dovršen. Za ovu četverospratnu polukružnu građevinu (drugi polukrug nikada nije dodan, iako je bio planiran), inspiraciju je crpio iz rimskog Koloseuma i zamka Angel. U sjevernom dijelu zgrade su Slovensko kazalište mladih i Pionirski dom s Festivalskom dvoranom. U južnom dijelu je studentski dom sa 300 kreveta.

Plečnikov dom duhovnih vježbi danas se zove Ignacijev dom duhovnosti i sagrađena je 1925. godine. U predvorju s desne strane nalazi se javna kapela. Ovo mjesto je nacionalizirano nakon Drugog svjetskog rata. U zgradi je uređeno porodilište. Plečnikova fasada uništena je dodavanjem kule za lift.

Peglezen (oblik pegle) je trokutasta zgrada u Poljanskoj ulici. Izgrađena je između 1934-35. Dizajniran je tako da bude raznolik, a spratovi se međusobno razlikuju. Ispred zgrade na okruglom pijedestalu postavljen je visoka drvena bandera obojen trobojkom.

Sklonište sv. Josipa danas je Veterinarska klinika, koju je 1938. godine projektirao arhitekt Plečnik, a iscrtao J. Valentinčič. Sastoji se od tri paralelne duže građevine ukrašene elementima građanske i seljačke arhitekture.

Kuća u Glinškoj ulici 14 na Viču jedan je od rijetkih slučajeva kada je Plečnik dizajnirao privatnu kuću u Ljubljani.

Zaključak

Plečnik je svojim projektima u Ljubljani ostavio veliki trag, jer su svi bili povezani u jednu cjelinu. Takav jedinstven i lijep utjecaj jednog arhitekte na urbani krajolik rijedak je u svjetskim razmjerima. Neki od njegovih planova bili su previše odvažni ili previše ekstravagantni da bi se mogli ostvariti. Katedrala slobode dizajn je za parlament u parku Tivoli s kolonadom i kupolom visokom 120 metara u obliku konusa. Danas je utisnuta na 10 centi.

Sljedeća ideja bio je parlament umjesto zamka. Posljednja ideja bile su administrativne zgrade umjesto glavne pijace. Njegovo je djelo sada zaštićeno (zavedeno u Registru nematerijalne kulturne baštine Slovenije), u prošlosti su neki dijelovi uništeni (Jugoslavija), a neki dijelovi promijenjeni (nezavisna Slovenija) tako da ne odgovaraju izvornom konceptu. Od 2021 godine njegovo naslijeđe je uvršteno pod UNESCO zaštitu. Vidjet ćemo šta nam donosi budućnost. Ali kad sljedeći put budete šetali Ljubljanom, odvojite trenutak i promotrite su stvari povezane.