Zemlja meda – film

Prvi put nakon marta, odem u bioskop. Povratak u Kinodvor. Boško je predložio dokumentarac Zemlja meda. S obzirom da je ovo prvi film nominiran za Oscara u kategorijama dokumentarnog i igranog filma to dovoljno obećava. Prvi posjet kinu nakon pandemije značio je i par dodatnih mjera. Nosio sam masku cijelo vrijeme, od ulaska, pa čak cijelog filma do izlaska iz bioskopa. Bili smo u prvom redu u sredini, dva sjedala lijevo i desno nije bilo nikog i drugi red je bio prazan. Sve u svemu pomalo neobično, ali ništa problematično.

Prije gledanja filma samo sam nakratko pogledao neke objave o filmu pa sam imao osjećaj da ću vidjeti nešto kvalitetno. A kasnije me film me nije ostavio ravnodušnim. Glavna junakinja u svom odvojenom svijetu sa majkom i pčelama funkcioniše do dolaska druge porodice koja unosi haos u ovo okruženje. Fasciniran sam prekrasnom fotografijom i bizarnošću čitave situacije.

Kasnije sam pročitao da su snimali 3 godine i polako se priča razvijala. Iz svega ovog materijala sačinjavaju snažnu priču s jakom konotacijom ekološkog problema. Postoji nekoliko trenutaka koji mi malo smetaju, ali to je još uvjek definitivno sjajan film.