Put duž žice – Put sjećanja i druženja – PST

PST je 32,5 km duga ruta oko Ljubljane. Na trai na kojoj je oko grada položena bodljikava žica tokom Drugog svjetskog rata. Kako je u gradu postojala aktivna Oslobodilačka fronta (OF), koju nisu mogli zaustaviti, talijanski fašisti odlučili su grad pretvoriti u jedan veliki logor 23. februara 1942. Pored žice oko grada, podignuto je ili korišteno preko 200 zgrada (karaule, …). Čak postave unutarnji krug oko centra grada s pomičnim preprekama. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, njemački nacisti došli su s domobranima. 9. maja Ljubljana je oslobođena, ali grad je ostao zatvoren do dolaska Tita 26. maja 1945. (1171 dan), kad je nova vlada uspostavila svoj režim. Žica, tuneli, bunkeri i mine polako se uklanjaju naredne godine.

Nakon rata, na godišnjicu oslobođenja, organiziraju obilazak oko grada gdje je nekad stajala žica. U 50-im počinju podizati prve spomenike. Sedamdesetih godina izrađuju plan pješačke staze i završavaju je na 40. godišnjicu oslobođenja 1985. godine uz pomoć stanovnika. Čak je i učešće neko vrijeme obavezno. Staza je pješčana, duga 32,5 km i široka 2 do 4 metra. Put je okruženo drvoredom gdje je to moguće. Na glavnim ulazima u grad postoje veći spomenici, a usput se postavlja preko 200 spomen-stubova kao donacije kompanija. Staza je takođe označena znakovima uz stazu i oznakama na asfaltu, gdje staza prolazi kroz naselje.

Staza započinje na Tržaškoj cesti i ide u smjeru kazaljke na satu dijelovima Ljubljane: Vrhovci, Rožnik, Koseze (ribnjak), Šiška, Bežigrad (BS3), Žale, Jarše, BTC, Polje, Nova Fužine, Spodnja Hrušica, Golovec, Rudnik, Rakova Jelša, Murgle i završava na početnoj točki na Viču. Budući da je ovo kružna ruta, možete započeti bilo gdje i krenuti u bilo kojem smjeru. Najbliže mi je započeti na Rudniku, a kako je pored Golovca, najbolje je to učiniti na početku dok još imam snage. Pokušat ću opisati svoje iskustvo i koristiti se slikama kako bih se malo približio tome kako izgleda staza ako se sami odlučite za ove korake.

Od 26 km do 22 km

Oko 9 sati napuštam dom i krećem Peruzzijevom ulicom prema Golovcu, prelazim Dolenjsku cestu i krećem uz brdo. Nakon kratke asfaltne staze, pješčana staza se nastavlja. Po dolasku na vrh brda neko vrijeme hodam prema istoku. Golovec je prošaran stazama, pa morate biti oprezni da ne skrenete s puta. Najbolji savjet je slijediti table i stazu koja ima drveni rub i poprečne željezne odvode. Sad je bilo vrijeme za spuštanje vijugavom stazom. Nakon dobrih sat vremena već sam s druge strane Golovca. Zaslužio sam cigaretu.

Od 22 km do 18 km

Odavde nastavljam ravnom stazom u drvoredu lipa, 88 stabala (Titovo godište kad je umro). Pređem Litijsku cestu i nastavim do Fužinskog mosta, s druge strane skrećem desno i staza me vodi pored razsadnika, u kojem smo kao djeca krali voće, i dalje pored psihijatrijske bolnice. Uz stazu su bijele breze. Staza vodi uz Ljubljanicu ispod autoceste, gdje smo jedini put izvan obilaznice. Ovaj dio staze nalazi se između autoputa i neurednog grmlja i vrtova. Vraćam se naseljenom dijelu staze. Između kuća krećem prema Zaloškoj cesti. Na suprotnoj strani je trgovina ako trebate nešto kupiti.

Od 18 km do 13 km

Između blokova dolazim do autoputa i prelazim ga na kraju Letališke ceste, gdje popravljaju nadvožnjak. U blizini je benzinska pumpa ako trebamo osvježenje. Staza se ubrzo prelazi u dio između vojarne Edvarda Peperka s jedne i autoceste s druge strane. Kada sam prvi put bio ovdje, bio sam prilično zapanjen ljepotom ovog djela. Ovdje je slavina s vodom za piće. Na kraju opet ulazim u beton. U BTC-u je jedan od najgorih dijelova, parkirani kamioni i ogromna količina smeća u grmlju. Prelazim Šmartinsku cestu kod obilaznice i nastavljam između blokova u Jaršama. Ovdje uzmem 10-minutni odmor na klupi i još jednu cigaretu te nekoliko gutljaja vode. Nakon ove pauze, mišići mi se malo stežu i prvi put me počinje boljeti donji dio leđa.

Od 13 km do 8 km

Krećući se preko Jarške ceste između kuća i preko Žala uz Stožice dolazim na BS3, ovdje je jedan od dva sačuvana bunkera. Ponovo vijugam između blokova. Prije nego što pređem Dunajsku cestu, postoji još jedna benzinska pumpa. Ovdje kupujem istonično piće i mišići mi se opuštaju. Slijedite Hubadovu, pored ljubljanskih mljekara i preko Vodovodne ceste, gdje prelazimo parkiralište i željezničku prugu. Ovdje je sve loše označeno. Na Verovškoj nastavljam do benzinske pumpe, a zatim duž industrijske zone i vrtova nastavljam do Litostroja. Evo još jednog odmora, opet vode i cigareta. Nakon gotovo polovice puta već se osjeća umor, žuljeva još nema, ali oni će se uskoro pojaviti.

Od 8 km do 4 km

Nastavljam Litostrojskom. Ovdje je opet samo beton. Prelazim prugu i skrećem desno na cestu Ljubljanskih brigada. Na križanju je drugi od dva sačuvana bunkera. Nastavljam uz prugu do obilaznice. Ovdje opet skrećem lijevo uz obilaznicu do Celovške ceste. Na Celovškoj se spuštam malo niže prema centru i prelazim je kod Aleje (ako bi neko išao u kupovinu). Ovdje se staza ponovo spušta između blokova (Trg komandanta Staneta, Adamičeva, Levčnikova, braća Učkar, braća Bezlaj), između su i stepenice. Opet se odmaram na klupi sa cigaretom i kad ustanem osjetim križ.

Od 4 km do 0 km

Pored ribnjaka Koseze ima mjesto gdje kupujem aromatiziranu vodu, a nekoliko metara dalje je slavina u kojoj također možemo utažiti žeđ. Ponovo ulazim na zelenu površinu i za mene najljepši dio staze. Šetnja između šume i polja je ugodna, prelazim Gradaščicu preko nekoliko mostiča. Ponovo se zaustavim na jednoj od klupa, pojedem bananu, popijem malo vode i zapalim cigaretu. Ponovno se približavam naselju, prelazim Cestu na Brdo, uz malu padinu i stepenice te prolazim pored groblja na Viču. Nakon podvožnjaka dolazimo do Tržaške ceste i znaka 0 km.

Od 32 km do 26km

Ovdje se zelenilo nastavlja, šetam između Malog Grabena i vikendica s druge strane. Preostala mi je nešto manje od četvrtine puta kad se zaustavim na susjednoj klupi i vadim kamen iz patike. Žuljevi su već ovdje. Prelazim cestu za Mestni log i opet između kuća u Murglama s lijeve strane i Malog grabena s desne strane koje prelazim na Barjanskoj cesti. Ovdje skrećem na Rakovu jelšu i Marentičevu ulicu. Prelazim Ljubljanicu u Hladnikovoj ulici. Zelenilo je do prelaska Ižanske ceste. Ulazim u posljednji kilometar putem s već teškim nogama. Tu je i slavina s vodom za piće. U zelenilu hodam do Peruzzijeve ceste, gdje upotpunjavam krug.

Kući se vraćam umorno nakon nešto više od 7 i pol sati (sat vremena sporije od onog prije dvije godine). Žuljevi su tu, bolovi u nogama naravno, ali najgore bole leđa. Bio sam u lošoj formi, teži za 20 kg i također generalno manje pripremljen. Predlažem da sa sobom uzmete rezervne čarape (možda i patike) i kako majicu za promijeniti. Dobro je popiti nešto s magnezijumom, a predlažem banane i neke energetske pločice za hranu. Možete se odlučiti samo za dio rute. U ovom slučaju predložio bih zapadni dio ispod Rožnika ili za malo napora istočni dio s Golovcem. Za sve koji se odlučite, uživajte u ovoj uglavnom zelenoj oazi u Ljubljani – Zelenom prstenu.