Prapovijesna Ljubljana – kuće na pilotima
Područje Ljubljanske kotline bilo je naseljeno još u prapovijesti, zbog svog zanimljivog strateškog položaja (jantarna ruta). Inače, u paleolitiku i mezolitu naselja su bila rjeđa i njihov razvoj na osnovnom nivou (sakupljači, pripitomljen pas). Krajem neolita, u bakrenom dobu, razvija se kultura kuća na pilotima na Ljubljanskom baru. Njihovi nasljednici se pojavljuju tek nakon prijelaza u stari vijek, gdje nam željezno doba daje kulturu Žarnog grobišča na Ljubljanskoj tvrđavi i na suprotnoj obali Ljubljanice.

Table of Contents
Kuće na pilotima – naselje
Danas Ljubljanska močvara obuhvaća 180 km2 močvarnog područja u južnom dijelu Ljubljanske kotline. Nekada je na ovom mjestu bilo jezero na čijem su rubu tadašnji stanovnici gradili svoje nastambe na štulama. Naselja su postavljena uz ušću rijeka i potoka u ovo jezero. Prosječna kuća bila je veličine 3,5 x 7 metara i dobra dva metra udaljena od susjedne, povezana mostom ili platformom. Zidovi su bili izrađeni od drveta i pruća ožbukani glinom, s otvorenim ognjištem u sredini i prekriveni dvovodnim krovom od slame i kore. Naselje se obnavljalo godišnje, a nakon 20 godina izgrađena je nova kuća ili čak naselje.
Vjerojatno su se za takvu konstrukciju odlučili iz sigurnosnih razloga. Procjenjuje se da je veličina pojedinačnog naselja 10 do 80 kuća u kojima je živjelo do 500 ljudi (istraživanje u Švicarskoj). Naselja na pilotima postojali su na ovom području između 4500. i 1800. godine prije nove ere s povremenim prekidima koji su trajali nekoliko stoljeća i za njih nemamo objašnjenje. Kad se jezero pretvorilo u močvaru, stanovnici su se preselili na čvrsto tlo.
Kuće na pilotima – kako su živjeli
Stanovnici su se bavili osnovnim lovom / ribolovom (jeleni, divlje svinje, losovi, srne, dabrovi, zvijeri – kuna, lisica, jazavac, ris, vuk, medvjed; ptice – crnorepi i divlja patka; riba – šaran, štuka, smuđ i berba (jagode, sjemenke, voće), kao i naprednija poljoprivreda (žitarice, grašak, mak i lan) i stoka (goveda, ovce, koze i svinje; pas) u blizini kuća ali na čvrstom tlu. Zanatlije su izrađivale tekstil, zemljano posuđe i predmete od bakra (alat i nakit) – otuda i naziv tog perioda. Za prijevoz se koristilo drvene čamce na jezeru (čamac istesan iz debla hrasta) i na kopnenu kolica (najstariji kotač star je 5200 godina).
Kuće na pilotima – nalazišta
U Evropi počinju istraživati kulturu naselja na štulama sredinom 19. stoljeća. Početak istraživanja Ljubljanske močvare počinje 1875. godine, kada istražuju ostatke na putu za Ig. U 150 godina pronađen je ogroman broj ostataka. Prije pedeset godina najveće nalazište bili su Maharski prekop i Parte. Među najvažnijim nalazima je artefakt najstarijeg točka, starog 5200 godina, pronađenog na Verdu kod Vrhnike. U samoj Ljubljani otkriće naselja na Špici iz 2009. godine najvažnije je otkriće u samom gradu, staro skoro 4500 godina. Nažalost, gradske vlasti preferiraju novac, izgrade tamo ugostiteljske objekte i ponovno zasipanje nalazišta.
Trenutno je pronađeno preko 40 lokaliteta sa nalazima iz tog perioda. Sačuvani su jer nema kisika u blatnjavom močvarnom tlu i nije došlo do organskog raspadanja. Danas se većina ostataka čuva u Gradskom muzeju Ljubljana i Narodnom muzeju Slovenije. Danas je Ljubljansko barje (zaštićeno i od 2008. kao krajobrazni park) dio “prahistorijskih humki oko Alpa” zajedno sa Švicarskom, Austrijom, Italijom, Francuskom i Njemačkom na UNESCO -voj listi svjetske baštine od 2011. godine, koja uključuje ostatke oko 1000 naselja.
Kuće na pilotima – sažetak
Stanovnici ovih naselja dio su povijesti današnjeg grada, baš poput drevne Emone ili srednjovjekovna tri trga. Oni pobuđuju maštu stanovnika, kako su tada zaista živjeli, kako je bilo živjeti na ovim uzdignutim kućama, kako su ljudi provodili vrijeme. Ako ste i vi fascinirani pričom i želite vidjeti ostatke, krenite u jedan od gore navedenih muzeja.