Plitvička jezera

Plitvička jezera poznate su kao jedna od najljepših prirodnih znamenitosti, ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj Europi. Nije iznenađujuće što su ovdje započeli sa turizmom još davne 1861. godine. Od 1949. godine to je prvi nacionalni park u današnjoj Hrvatskoj, koji je od 1979. godine upisan na UNESCO-ov popis prirodne baštine. Ovdje je snimljen film o Winnetu 1965. Legenda kaže da se to mjesto naziva Đavolja bašta, a porijeklo se pripisuje Crnoj kraljici, koja je stanovnicima donosila kišu i napunila sva jezera.

Park se nalazi u brdovitom dijelu Like među bukovim šumama, a od 1997. zauzima gotovo 300 kvadratnih kilometara, gdje se pored poznatih jezera nalazi i bogata flora i fauna. Pristupiti mu je moguće iz smjera Zagreba, Rijeke, Bihača ili Splita. Sastoji se od šesnaest jezera pastelne plavozelene boje koja su međusobno povezana raznim slapovima i izuzetan su primjer kraškog fenomena stvaranja sedre na krečnjačkim tlima. Jezera su podijeljena na gornja jezera (Prošćansko jezero, Ciganovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Golovac, Milino jezero, Jezerce, Burgeti i Kozjak) i donja jezera (Milanovac, Gavanovac, Kuleđerovac i Novakovića Brod). Park završava Velikim vodopadom, koji u visinu mjeri 78 m. Odavde naprijed teče rijeka Korana.

Postoji nekoliko različitih i dobro označenih staza koje nas vode na rutama različitih dužina (4 km za 2h do 19 km za 10h). Svaka opcija uključuje razne mogućnosti transporta od hodanja uređenim stazama i mostićima iznad vode, vožnje ‘vlakom’ i / ili brodom. Prije nego što kupite kartu, provjerite s vodičima parka koja je opcija trenutno moguća.

Moje izkustvo

U ranim satima krenuo sam s piknika u kolibi sa brda sjeverno od Postojne. Osnovna ideja bila je otići u Barbarigu. Kad dođem do Postojne, odlučim otići na Rijeku preko Pivke i Ilirske bistrice. Jedva su me pustili na granici. Vakcinisana sam s AstroZenecom prije mjesec dana. To je dovoljno za Sloveniju, ali u Hrvatskoj je dovoljno 1 cijepljenje samo s Johnson & Johnson. Carinica mi to kaže i ja nešto pametujem. Brzo me zaustavlja i već se posipam pepelom. Na kraju mi ​​se smilovala i pustila preko granice. Na benzinskoj pumpi s idealnim pogledom nakratko zaspim u autu. Kad se probudim dobijem ideju da ne idem direktno u Istru već da prethodno još što vidim. Malo gledam na internetu i odaberem Plitvička jezera.

Još 2 i pol sata vožnje i na parkiralištu sam oko 9 sati. Polovina rute bila je autocestom, drugi dio je aktivniji između Josipdola i Slunja. Po dolasku parkiram na drugi ulaz (naknada za parkiranje iznosi 10 kn po satu). Parkiralište nije najbolje uređeno na neravnom terenu. Ulaznica u predsezoni je 80 kuna. Najbolje je kartu kupiti putem interneta kako ih ne biste ostali bez. Dan je lijep i sunčan. Nakon razgovora s vodičem, biram rutu H, koja je modificirana (bez duge vožnje brodom) duga oko 12 km.

Od parkirališta potrebno je pješačiti (10 minuta) do ulazne točke S2-Hladovina. Odavde se vozimo niz kanjon vlakom (svi nosimo maske), gdje se tijekom vožnje već možemo diviti jezerima kroz stabla. Nakon silaska s vlaka, vrijeme je za šetnju. Veći dio staze je drveni most iznad vode. Počinjem od Gornjih jezera.

Od Proščanskog jezera nastavljam stazom pored manjih jezera i raznih oblika kaskada i slapova koji se neprestano izmjenjuju. Stižem do pristanište. Budući da nema duge vožnje, za 2 minute se brodom prevezem do suprotne obale. Sada slijedi pješačenje uz najveće jezero Kozjak. Inače, jezero je prekrasno, ali svakako preporučujem vožnju brodom za ovu rutu, ako je moguće. Na području donjih jezera nalazi se Veliki vodopad i nekoliko kaskada. Staza se završava strmim usponom duž serpentina. Odavde se pruža prekrasan panoramski pogled na Donja jezera i Veliki vodopad.

Treba još nekoliko stotina metara do stanice. Dok čekam na vlak, popijem još jedno piće u baru Rapajnik caffea (20 kn za bocu soka – plaćanje samo karticom). Pri izlasku iz vlaka potreban je posljednji napor, 10 minuta uzbrdo do parkirališta. Sa sobom imajte karticu kako biste mogli platiti naknadu za parkiranje (40 HRK za 4 sata) na putu do automobila.

Umoran, ali zadovoljan krenuo sam put Barbarige. Ali ja biram drugačiji put za nazad. Skrenem prema Senju. Zaustavljam se na tvrđavi Nehaj, gde pojedem kasni ručak. Ali sada je stvarno vrijeme za odlazak u Barbarigu, gdje stižem uveče. 12 sati kasnije, oko 70 eura lakši ako sbrojim sve troškove (ulaz, parking, putarina, benzin, ručak, piće …), ali bogatiji za lijepo iskustvo.

Kad posjetiti park?

Pokušajte biti u parku što je ranije moguće kako biste izbjegli vrućinu i gužvu. Proljeće je dovoljno toplo i zelenilo još nije pokrilo određene poglede. Ljeto je vruće i puno turista, a cijene su više. Jesen oboji lišće u narančaste nijanse i lijep su kontrast plavo-zelenim jezerima. Zima nudi zaleđena jezera i vodopade, što je poseban doživljaj. Uvijek imajte odgovarajuću obuću, staza nije naporna, ali pojedini dijelovi su vlažni i postoji mogućnost klizenja, imajte dereze ako budete išli zimi.