Moonage Daydream – film
Tedej me zove da se pridružim njemu, Matjažu, Mei i Andreju u gledanju filma o Davidu Bowieju. Subota popodne, nemam gde da odem i prihvatim poziv. Sastajemo se u 17:15 ispred Kina Dvora, kupimo karte (5,3€) i popijemo pivo prije predstave koja počinje u 17:45
Prije nego sam pogledao film, znao sam da nije tipičan dokumentarac i da ima dobre kritike. Film traje 2 sata i četvrt. Sala je dosta rasprodata i dobijamo samo mjesta na balkonu, u prvom redu. Pogled nije loš, ali je udobnost i dalje loša.
Sam film zaista nije tipičan dokumentarac. Reditelj naizmenično izmjenjuje isječke iz Davidovog života, a ubacuje i neke monumentalne odlomke iz drugih mjesta (npr. Un Chien Andalou od Bunela). Između toga, on dodaje izjavu umjetnika tokom njegove karijere. Pozadina je njegova muzika. Opisduje različite umjetnikove periode od mladalačkog bunta, stalnog traganja, do komercijalne faze i smirivanja u starosti. Malo me podsjeća na Siddharthu od Hessea. Nakon završetka filma, pomalo sam umoran od vizuelnog kolaža koji se stalno menja i, naravno, od neudobnih sedišta.
Posle filma ponovo sednemo na piće, Mea i Andrej lovit puhve, a mi ostali idemo na Metelkovu i igramo ručni fudbal u Mariči sa Slavecom Colnaričem, bubnjarom Pankrta. Veče se zavuče dugo u noć.
