Judas Priest-Stožice 12/7/2022

Koncert, koji je dva puta odgađan zbog korona virusa, konačno je održan. Judas Priest se također zaustavio u Ljubljani u sklopu turneje 50 heavy metal godina – nakon 31 godine. Tedej je napomenuo da je dobio kartu i da ide da vidi bend koji želi da čuje prvi put kad dođu. Nekoga ko je definisao hevi metal žanr i opstaje posle 50 godina, potrebno je videti uživo iz poštovanja. Kupujem ulaznicu 2 mjeseca prije koncerta za parter (50€).

Slomljena noga nije dobra poputnica za koncert. Osim štaka, nogu zaštitim i walkerom. Propustimo uvodni bend The Dead Daisies, jer pokušavam da minimiziram vrijeme na koncertu. Kolega koji je bio tamo hvali njihov nastup. Zovem taksi (12€), pokupimo Tedea usput. Nešto prije 21:00 smo ispred sale još imamo vremena taman za cigaretu i pivo.

Prilikom prolaska kroz kontrolu, zaštitari su me pustili unutra i pomogli mi sa kartom. Tedej kreće prema fan zoni. Ostajem na vrhu tribine, gdje se udobno smjestim i podignem nogu. Na binu izlaze u najavljeno vrijeme u 21:00 s pjesmom Black Sabbath War Pigs u pozadini.

Ogroman trident – simbol benda – spušta se sa plafona i otvaraju koncert sa One Shot at Glory. Publika je prilično mlaka, ali se zagrije više sa svakom sljedećom pesmom. Rob Hatford se nekoliko puta presvlači između (nitne i koža koje donosi iz gej pop kulture dominiraju metalcima), ali nakon svake pjesme nakratko odlazi u backstage i…? Ima više od 70 godina i da još uvijek može pjevati na koncertu je za svaku pohvalu, čak i ako vokal nije ono što je nekad bio.

Nakon 1 sata koncerta, pauze su sve duže i duže, zabavljaju publiku između jeftinih trikova. Kao posljednju pjesmu glavnog dijela sviraju Painkiller, kada bubnjar Trevis traži od publike da odabere šta će svirati. Vraćaju se na bis nakon nekoliko minuta, sjedobradi pjevač stiže na motoru. Sada izvode hitove Electric Eye, Hell Bent for Leather, Breaking the Law i zadnji Living After Midnight. U međuvremenu su na binu postavili ogromnog bika, simbola Birmingema (grada iz kojeg je bend). Po završetku koncerta svira We are the Champion by Queen dok publika napušta dvoranu.

Čekam Tedeja u predvorju. U međuvremenu prolazi Alen i spominje da smo se zadnji put vidjeli u Zagrebu, kada je Waters imao koncert, a ja sam i tada imao ozlijeđenu nogu. Naravno, svima zuji u ušima narednih pola sata. Nakon piva (5€) i cigarete krećemo kući. Uhvati nas kiša dok čekamo taksi, gdje nam se pridružuje pijani Austrijanac.

Na koncertu je bilo vjerovatno više od 5.000 ljudi, fan pit je bio prevelik i poprilično prazan, ostatak partera je bio dobro popunjen, a mjesta na tribinama su bila trećina zauzeta. Publika je uglavnom bila u 50-im ili 20-im godinama. Sve u svemu malo mirno za metal koncert. Ozvučenje nije bilo najbolje, bina je postavljena kao fabrika metala, ogroman trident, bik. Rasvjeta je bila dosta jaka i možda najbolji dio opreme.

Rob je dao sve od sebe, ali ipak 70+ godina znači lošiji vokal, koji se rješava tehnikom. Kroz koncert gotovo svi članovi komuniciraju s publikom. Gitaristi Faulkner i Tipton se izmjenjuju u solažama, bas linija dobro drži ritam. Definitivno zanimljivo iskustvo. Možda je 50€ previše, pogotovo što sam zbog noge sjedio na tribini. Ali i dalje ne žalim što sam otišao na koncert.

Setlista

War Pigs od Black Sabbath pred početak nastupa

• One Shot at Glory
• Lightning Strike
• You've Got Another Thing Comin’
• Freewheel Burning
• Turbo Lover
• Hell Patrol
• The Sentinel
• A Touch of Evil
• Victim of Changes
• Blood Red Skies
• The Green Manalishi
• Diamonds & Rust
• Painkiller

Encore:

• The Hellion
• Electric Eye
• Hell Bent for Leather
• Breaking the Law
• Living After Midnight

We Are the Champions od Queen svira kad upale svjetla