Jedrenje 2021

Kao posljednjih 15 godina, i ove smo išli jedrit krajem maja (22.5.-25.5.). Sve je počelo u kompaniji u kojoj smo bili suradnici. Sada više niko od nas tamo ne radi. Srž tima preselila se u drugu firmu i većina trenutnih članova je od tamo. Od originalnog tima ostalo nas je 5 (uslovno 6 članova). Sad su svi oni skiperi, osim mene.

Ovog puta bilo nas je bilo 14 na tri broda i imali smo 3 sponzora (otkazivanje nakon plaćanja). Dio ekipe je otišao već u petak, uzeli su jedan dodatan dan za zabavu. Većina nas je krenula u subotu ujutro. Jedan automobil krenuo je u 5 sati ujutro i već je bio problem napustiti Ljubljanu zbog pospanosti. Mene je pokupio neki mini automobil iz avant2ga oko 7 sati ujutro. Srećom, prešli smo samo dobar kilometar prije prelaska u karavansku verziju Mazde 6. Budući da je granični prelaz Obrežje imao gužvu, odlučili smo se za Vinicu. Naravno, prva stanka je već u Grosuplju na benzinskoj pumpi. Nastavljamo kroz Dolenjsku i Belu krajinu.

Granični prelaz u Hrvatsku

Da biste prešli u Hrvatsku, potreban vam je brzi ili PCR test ili dvije doze cijepiva. Uz to, potrebno je ispuniti i internetski obrazac https://entercroatia.mup.hr/. Imao sam brzi test i potvrdu o negativnim rezultatima testa sa portala zVem. Međutim, na portalu sam dobio samo listu svih testova. Kad smo stigli na granicu, bilo je još dovoljno automobila da izgubimo pola sata. Okruženi smo njemačkim automobilima, a putnici uriniraju preko mosta i ne puste se uznemiravati. Na slovenskoj strani bez većih komplikacija, ali na hrvatskoj smo djelovali zbunjeno. Prvo mu dajem 4 lične karte i potvrdu sa interneta. Naravno, nismo dobro popunili obrazac, nedostaju vodeće nule. Nakon kratkih pregovora, ne gleda testove i potvrdu o vakcinaciji (ćirilica).

Prvi dan

Nastavljamo put i uskoro smo na autoputu. Nema pretjeranog prometa, a također je i Sveti Rok otvoren uprkos vjetru. Slijedi još jedno zaustavljanje na benzinskoj pumpi. Ubrzo se spuštamo do Biograda na moru. Još uvijek je bilo potrebno pronaći jedrilice. Naravno da prvo idemo na zapad i na jug prije nego što pronađemo ostatak ekipe na sjevernom djelu marine Kornati. Imamo brodove Aga, Mici i Zarja. Pomalo su nervozni jer su već bili u trgovini, sve su utovarili, sredili sve papire i samo još nas su čekali. Posljednji isplovljavamo oko 13 sati jer još nekoliko problema oko instrumenata. Naš brod je Zarja – Hanse 385, na kraju se ispostavlja da je najbolji. Na brodu je skiper, asistent, kuhar, dama i balast zvani savjetnik (ja).

Ukrcavamo se i plovimo nakon prema otoku Žut. U međuvremenu upoznajemo brod, jedrimo, nešto prizalogajimo i popijemo. Na ostrvu se vežemo u konobi BAIN. Tamo smo naručili večeru pa smo se mogli besplatno koristiti privez. Večera je imala predjelo i glavno jelo i puno pića (oko 600 € za 17 osoba). Polovica osoblja su Filipinci, jedan Slovenac i naravno Stipe je ovdje. Uskoro nam se pridružuje i četvrti brod. Tamo je skiper bivši član ekipe kojeg su unajmili Australac i Francuskinja. Oni nam se pridružuju i preimenuju me u John Deere. Zabava se odugovlači u noći na jednom od brodova. Jedni su dobr, a drugi ne. Zaspim na Mici.

Drugi dan

Sutradan se sastajemo na piću. Četvrti brod imao je noćno buđenje. Sjedimo uz piće i ne izlazimo rano na more. Nakon par sati plovidbe, umorim se i odem odmoriti malo ispod palube. Međutim, oni oduševljeno jedre gore i rade okrete pa dolje nije bilo baš nekog odmora. Između toga kružimo oko Miće. Za ručak je dobra tjestenina od tune. Poslijepodne stižemo u Sali na Dugom otoku. S druge strane zaljeva do kupaonice i na piće u Maritimu. Natrag kod jedrilica družimo se na šetalištu. Neki odlaze čak i do Mađara, Čeha i Korošaca. Glavne aktivnosti su pregled toaletnih potrepština, traženje plave plijesni (ribe) i utvrđivanje je li se neko udebljao. Neko se sklizne na pasareli bez većih posljedica i nađe se smijeh koji pobijedi moj.

Treči dan

Sljedeće jutro opet u kupaonicu i Maritimo bar, gdje za doručak jedemo burek ili kroasan. Iako je postojala želja za ranim odlazkom, ne isplovimo prije 10 sati. Plan je doći do Molata, koji je podosta odaljen, tako da krečemo pravac otoka, bez većih zavoja. Čak kuhamo i tjesteninu s pestom dok je nagnuta jedrilica za 30 stepeni. Na Molatu ne možemo pronaći ništa gdje bismo se željeli usidriti preko noći, nakon čega slijedi noćna vožnja prema Ugljanu. Jedan brod ima problema sa osiguračima i svjetlima. Vežemo se u Olive Island Marin, Sutomišćica (75 € po noći na brodu). Marina je jedna od urednijih u Hrvatskoj, ali ovdje gore nema nikoga osim nas i Nijemaca. Hrenovke su za večeru i traži se plankton.

Četvrti dan

Posljednje jutro ponovno se okupljamo na jutarnjoj kafi i nakon kupaone krećemo. Zaustavljamo se između Ugljana i Pašmana. Ovo hrabri iskoristite za kupanje, voda je samo 20 stepeni. Sunce je prilično jako. Između pojedemo omlet. U povratku idemo do pumpe. Naš brod je zadnji koji je stigao u marinu i opet je tu neka nervoza jer smo zakasnili pola sata. Nakon toga slijedi pražnjenje (opet ostaje ogromna količina hrane i pića), postupak primopredaje i tuširanje. Nakon oproštajnog pića, krenuli smo kući. Kolega iz Njemačke ostaje u Hrvatskoj još nekoliko dana. Vrijeme je do Slovenije solidno, ali ovdje počinje kiša.

Granični prelaz u Sloveniju

U povratku idemo preko Zagreba / Bregane. Nekoliko automobila je ispred nas, guramo se u novu kolonu. Na hrvatskoj strani bez komplikacija. Na slovenačkoj strani, nakon pregleda ličnih dokumenata, traži od nas test. Imam potvrdu o 1. vakcinaciji sa Astrom, 2 putnika imaju potvrdu o vakcinaciji iz Srbije, a poslednji kolega ima imanje u Hrvatskoj i test star manje od 5 dana. I drugi automobili bez problema prelaze granicu. U danom trenutku bilo je moguće vratiti se bez karantina sa potvrdom o vakcinaciji, preboljenoj bolesti ili brzim testom koji nije prestar. Putni nalog je takođe izuzetak.

Troškovi

Iznajmljivanje jedrilice na 4 dana je oko 1000 €, osiguranje 200 €, večera vani 35 € po osobi, privez 100 € po brodu, trgovina za naš brod, troškovi automobila (benzin, cestarina, parking) 80 €, sve ostalo pivo , burek, …). Sve u svemu koštalo je oko 500 eura po osobi. Ovaj iznos je prethodno prebačen u zajednički fond u 2 rate. Na kraju sljedi poračun. Iznos je velik jer nismo štedjeli ni na čemu; hrana, piće, privezišta, osiguranje, čamci, …. Prije 15 godina iznos je bio nešto više od polovine jer smo štedjeli više, a cijene su bile malo niže. Međutim, kad sam prvi put jedrio 1997., iznos je bio još niži jer smo kao studenti pazili na svaki trošak. To je okvir da znate koliko vas košta takva avantura.

Vrijeme

Imali smo dosta sreće s vremenom. Uglavnom je puhao jugo pa smo mi išli na sjever. To donosi i nestabilne uslove, ali kiša je padala jedne noći i nekoliko kapi tokom dana. Vjetar je većinu vremena bio dovoljan da možemo ploviti i nije bilo potrebe za dosadnim motorom. Posljednjeg dana sunce je već bilo pripeklo. Voda je bila između 18 i 20 stepeni, dovoljno za hrabre.