Vovko gostiona

Na povratku s jedrenja Gregor predlaže da svratimo u gostionicu Vovko, jer je već bio tamo i zadovoljan je iskustvom. Vozimo se po lošem vremenu i jedva uhvatimo još otvorenu kuhinju.

Sjedamo u osnovnu blagovaonicu, gdje su stolovi od parketa, a pod je od krovišta jednog dvorca i portala od drugog. Prijatna i topla atmosfera. Pored nas, tu je još jedno društvo koje slavi rođendan i pored toga još jedan par. Ovog puta piće je domaći sok od jabuke i voda.

Naručujemo nekoliko različitih predjela i dijelimo ih: juneću (Svenu pobjegne) i juhu od bundeve (ništa posebno), puževe (dobar sos, vruče i izvadite jih je težko), goveđi carpaccio (Gregorov omiljeni, tanko narezana govedina i parmezan na salati, kandirano voće prejakog ukusa) i tartar od pastrmke (moj omiljeni; dimljena pastrmka, hren, kavijar od pastrmke, majonez od ulja bundeve), sve uz dobar domaći kruh.

Za glavno jelo biram jagnjetinu, meso je mekano i ukusno, popraćeno dobro prženim krompirom i povrćem koje me ne impresionira. Gregor uzima rostbif, Teja ribu i Sven kiflice sa janjećim raguom.

Već smo siti, ali nas konobar uvjerava da popijemo desert, njihovu domaću tortu, koja je lagana i ne preslatka.

Za digestiv uzimam i odležanu šljivovicu, koja upotpunjuje čitav doživljaj. Račun je dobrih 50€ po osobi. S pravom im se dodjeljuje Michelinov tanjur. Dakle, ako ste u blizini, predlažem vam da svratite u ovaj pansion, gdje možete i prenoćiti.