Slovenija:Sjeverna Irska 4:2
Zadnjeg dana se sjetim da je utakmica i pišem nećaku da li idemo da gledamo. Neko nije previše entuzijastičan, ima neke obaveze. Na kraju ga nekako ubjedim i kupim 2 karte iza gola (40€ karta, jako visoka cena). Sestra nas vodi u Stožice. Kad nas ostavi, već čujemo Zdravljicu i ubrzavamo korak. Nećaku se žuri na toalet, pa ulazimo par minuta nakon početka, taman da promašimo prvi gol (Šeško dodaje Šporaru).
Stadion je prilično pun, 12.600 ljudi. Od toga je sigurno bilo najmanje 2.000 navijača iz Sjeverne Irske. Prvi put sjedim iza gola, drugi je osećaj, mreža mi ne smeta previše i dosta smo visoko gde je pogled na teren dobar. Jedva dobro sjednemo i protivnik dolazi do izjednačenja (Oblak brani prvi udarac, koji realizira Price).
10 minuta kasnije ponovo slovenačko vodstvo. Uz malo sreće Stojanović prolazi pored Brauna i njegov udarac Evans skreće za 2:1. Naši su i dalje bolji, a Šporar je u 36. minuti pogodio iz opsajda. Sada je na redu Šešekovo remek-djelo, gdje sa 16 metara iz okreta postiže 3:1. Rezultat se ne mijenja do kraja poluvremena. U pauzi idemo na piće (9€).
Dobro počinjemo u drugom poluvremenu, ali Šeško pogađa samo prečku sa 5 metara. Evan je, s druge strane, pogodio nakon neodlučne intervencije odbrane za 3:2. Irci dobijaju nalet, koji naš tim brzo zaustavlja još jednim golom. Odličnim dubinskim dodavanjem Šeško upošljava Šporara, koji savladava golmana i već je 4:2.
Naš tim se potom malo povlači ka golu i protivnik ima nekoliko udaraca na gol, ali nijedan nije dovoljno jak da savlada Oblaka. U produžetku, Šporar je bio spriječen da postigne het-trik gdje je izbio skoro s linije odrambeni igrač. Uskoro je sve gotovo i Slovenija bilježi nova 3 boda. Jak pozdrav sa tribina za domaće heroje i vrijeme je za rastanak. Moja sestra nas dovodi kući oko 23 sata.
