Singapur-Čangi
Probudio me čistač na aerodromu. Okrenuo sam se i sve stvari su nestale (torba, jakna, novac, telefon). Trenutno sam imao samo pasoš sa sobom. Prvo sam u panici trčao po aerodromu pokušavajući pronaći svoje stvari, ali bez sreće. Prešao sam na šalter za informacije i prijavio nestali prtljag. Tamo sam čekao da policija napiše izvještaj. Opet sam pretražio cijeli aerodrom koji je jako velik. Po povratku nije bilo vijesti o mojim stvarima.
Pokušao sam kontaktirati sestru jer je već bilo jutro u Evropi. Za to je trebalo dosta energije. Prvo sam posudio tablet sa info deska, ali nisam mogao da se prijavim na svoju poštu bez telefona. Zatim sam pokušao registrirati novu poštu, ista stvar. Pozajmio sam telefon od jedne gospođe tamo, pisao sestri na društvenim mrežama, ali to je otišlo u spam. Konačno sam dobio odgovor od žene mog najboljeg prijatelja. Kontaktirala je moju sestru. Objasnio sam situaciju i zamolio je da mi pošalje novac preko Western Uniona. Dobio sam malo vode i kolačića na info pultu. Dok sam čekao, opet sam prošetao bez ikakve sreće. Na šalteru za informacije nije bilo informacija od sestre, jer je gospođa otišla kući sa telefonom. Na coni za pušenje sam dobio cigarete od jednog Kanađanina koji je bio na putu za Ukrajinu da se tamo bori kao vojnik.
Konačno sam stupio u kontakt sa svojom sestrom, dobio pin broj i bio spreman da odem po svoj novac. Ali to nije bio lak zadatak. Prvo zato što sam propustio let jednostavno nisam mogao da izađem sa aerodroma. Otišao do šaltera Scoot, ali je bio zatvoren. Nakon pola sata se raspitivao i neko sa drugog šaltera se javi. 15 minuta kasnije je došla gospođa, sljedi objašnjavanje, popunili smo neki formular i ona me je ispratila do izlaska, opet objašnjavajući i drugi formular. S druge strane kapije opet do info pulta. Trebao mi je nekakav prijevoz do Western Uniona i nisam imao novca. Također sam imao 45 minuta prije zatvaranja posljednje kancelarije. Ova gospođa koja je cijelo vrijeme bila sa mnom, Lavania, platila mi je prijevoz (Grab, 21 SGD) i dala mi je nešto gotovine 5 SGD za hranu. Skoro mi udarile suze na oči od ljubaznosti ove dame. Stigao sam u Western Union 5 minuta prije zatvaranja. Da sam propusto, vjerovatno bih spavao na klupi.
Sestra mi je poslala 2000 €, ali sam dobio SGD sa njihovim kursom minus proviziju. Išao sam prvo na večeru (thali), indijski restoran, 35 SGD. Onda sam kupio telefon (Samsung A05) sa SIM karticom i punjacem, platio 200 SGD. Pronašao sam radnju sa odjećom, ali ništa u mojoj veličini nije bilo tamo. Vraćao sam se na aerodrom. Najjeftiniji je bio metro, ali sam dosta hodao da nađem mjesto gdje se prodaju kartice i onda nazad. Bilo je iza ponoći i metro je stao prije aerodroma. Zajednički taksi sa parom. Pokušao sam kupiti kartu za Tajpej, ali na aerodromu je karta bila 400 € umjesto 200 € online. Sjednem malo da se opustim.
