Prekmurje posjeta
Prekmurje je pokrajina na sjeveroistoku Slovenije, između Mađarske (ostavila je najveći trag), Austrije, Hrvatske i Mure, koja je dijeli od ostatka Slovenije. Ovo je pretežno ravni krajolik sa brežuljcima na Goričkom. Ovdje su poznati po svom specifičnom dijalektu, kulinarskim delicijama, dvorcima, banjama i riječnim mlinovima.
Nakon što sam isprobao Intercontinental u Ljubljani i odveo majku na još jednu dozu vakcine, otišao sam u Prekmurje. Za početak sam zapeo u gužvi na obilaznici zbog radova na tunelu Golovec gotovo pola sata.
U 17:30 dolazim u renesansni dvorac Rakičan u JI Murska Sobota. Ovdje susrečem Gregora, Teju i Svena. Popijemo piće i promatramo konje iz konjičkog kluba u dvorcu. Glavni razlog što smo ovdje došli je soba za bijeg. Još jedna soba iz Enigmariuma. Spasili smo se iz sobe bez većih problema, ostalo nam je još 17 minuta i nije nam trebala pomoć. Međutim, soba je vrlo slična prvoj sobi za bijeg, u kojoj smo također bili zajedno.
Vozimo se do Šulinaca (manje od pola sata), gdje su unajmili lijepu kuću, organsku, s vrtom. Nakon večere (kruh i maslac) vrijeme je za kartanje. Dok je mališan još uvijek budan, igramo Uno i počeo sam jako loše, ali polako sam se oporavio. Dakle, prije posljednje igre svi smo izjednačeni i na kraju ja pobjeđujem. Onda Gregor i ja igramo bridž i očajno igram. Nailazi Teja i započinjemo ponovo, gdje ja završavam u sredini. Ponovo ostajemo sami, priča uz vina iz dvorca Sevnica. Pokušavamo još jednu partiju šaha, oboje igramo jako loše i na kraju pobijedim. Zaspim oko pola tri.
Sljedeće jutro se kasno probudimo, oko devet. Gregor priprema omlet za doručak, hljeb je traženo dobro. Dok Gregor i Teja pokušavaju iskoristiti znanje Tetrisa u pakiranju svih stvari u automobil, Sven i ja šutamo loptu.
Prva stanica je u dvorcu Grad. Ovo je najveći dvorni kompleks u Sloveniji s više od 800 godina istorije. Dvorac je trenutno djelomično obnovljen, cijena ulaza je 4 €, gdje uzimamo i audio vodič (slušalica s objašnjenjem pojedinih soba). Vjerovatno smo ostali u dvorcu 2 sata i prošetali kroz izložbe u pojedinim prostorijama (vinski podrum, viteška soba, kovač, kolari, ….). Na kraju, priuštimo si kafu, sladoled i par suvenira (30 €).
Sljedeća stanica bila je na imanju Mala Rosa u selu Stanjevci u okviru pejzažnog parka Goričko. Na ovoj farmi uzgajaju se aronija, jestive ruže i lavanda te začini. Posebnu pažnju posvećuju visokom livadskom voćnjaku. Tu smo stali zbog ruža. Za početak, naručili smo sok od sirupa jestivih ruža, piće koja dolazi sa istoka, kao šerbet đul. Osvježavajuć je i ukusan s prekrasnim mirisom. Isprobamo i domaće pite s jabukama, kruškama i šljivama (još tople). Na kraju kupimo nekoliko boca za kuću (30 €).
Uvijek sam sretan kad vidim Plečnikova remek-djela. Ovoga puta to je Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Bogojini. Obnova crkve započela je prema planovima 1925. godine, a zadnji dijelovi opreme projektirani su 1956. godine. Crkva uključuje ostatke prethodne crkve, zanimljiv ravni strop u jednobrodnoj crkvi ukrašenoj lokalnom keramikom i okrugli toranj s ravnim krovom.
Kad smo već kod crkvi, odlučujemo posjetiti Rotundu ili crkvu Svetog Nikole u selu Selo. Ova crkva iz 13. stoljeća jedinstveni je primjer kružne romaničke crkve od opeke u Sloveniji. Pored starosti, zanimljivo je i oslikani enterijer. Najstarija slika je Dar triju kraljeva iz 14. stoljeća. 100 godina kasnije slikana je freska Strasti. U kupoli je, međutim, najbolje očuvana slika Svetog Trojstva. Tamo se pojavljuje lokalni vodič koji objašnjava istoriju i slike za 2 eura po osobi.
Dok smo još u Bogojni, zaustavljamo se na farmi Camplin, gdje kupujemo još tikvino ulje (25 eura). Inače, pokušavaju nam prodati druge delicije koje proizvode, ali u autu zaista više nema mjesta. Zanimljivo je da tamo imaju i gnijezdo roda. Zapravo smo jednu uhvatili kod kuće.
Sada se vozimo do Lendave da vidimo kakav je pogled s kule Vinarium. Ovo je toranj visok preko 50 metara, gdje se možete popeti preko 240 stepenica ili liftom. Odatle se pruža pogled na 4 države (Slovenija, Austrija, Mađarska i Hrvatska. Nakon kupnje karata (7 €) vozimo se liftom jer stepenice nisu u upotrebi za vrijeme epidemije. Na vrhu je pogled otvoren, ali je još uvijek iskustvo kojim sam se najviše razočarao.
Zaboravili smo malo na vrijeme i otkrili smo da ćemo morati požuriti ako želimo jesti u nekoj gostionici. Na kraju, odluka pada na gostionicu Pri Lujzi u Dobrovniku. Stižemo na vrijeme i parkiramo u rikverc. Tamo probavamo lokalne delicije (juha od govedine i bundeve, piletina i ciganski odrezak; dödöle – vrsta pire krompira, …) sa desertima (gibanica, sladoled od bundeve) za 65 €. Tamo imaju i vinsku fontanu, 9 € za 6 različitih vina.
Još razmišljamo o obilasku mlina na Muri, ali pošto smo umorni i siti nema volje za još jedan posjet. Neka nešto ostane za sljedeći put. Vozimo se ponovo do zamka Rakičan, gdje sam ostavio automobil. Sada dobra dva sata vožnje do kuće, gdje stižem umoran, ali zadovoljan.
