Ljubljanska džamija 50 godina ustrajnosti

Nakon više od pola stoljeća od prve zvanične inicijative, Ljubljana je 2020. godine dobila džamiju, pridruživši se ostalim glavnim gradovima Evrope. U novembru iste godine, Grčka otvara džamiju u Atini. Inače, prva džamija na teritoriji Republike Slovenije stajala je već u Prvom svjetskom ratu u Logu pod Mangartom (kamena, sa kupolom i četverokutnom munarom), moguće je da je postojala još jedna u Rombonu. Namijenjena je vojnicima koji su došli iz Bosne da se bore pod zastavom Austro-Ugarske na frontu kod Soče.

Poslije Drugog svjetskog rata u Sloveniji je sve više muslimana, koji su na rad došli uglavnom iz Bosne i Hercegovine, a manjim dijelom i sa Kosova i iz Makedonije. Prvi put su vjernici organizovali i zvanično pokrenuli inicijativu za izgradnju džamije 1969. godine, koja je odlučno odbijena. Od tada svoju vjersku dužnost obavljaju na raznim lokacijama u Ljubljani, prvo na Grablovičevoj, zatim u Pržnju, a za velike praznike u dvorani Kodeljevo.

U novom milenijumu, nakon osamostaljenja Slovenije i završetka ratova na Balkanu, vjernici su organizovaniji i pokušavaju sa novom inicijativom. Uprkos podršci gradonačelnika, postoji veliki otpor, a prikupljena su čak dva puta potpisi za referendum, što se pokazalo neustavnim (2003/2008). Prvi parcelu kupili su 2004. godine uz Put dva cara – Cesta dveh cesarjev. Ovo zemljište je zamijenjeno za zemljište uz Parmsku cestu 2008. godine. Prostor sa barakama na rubu centra grada uz željezničku prugu na neravnoj parceli nepravilnog oblika.

2011 godine na međunarodnom konkursu izabran je projekat ureda Bevk Perović, a kamen temeljac je postavljen 2015. godine. Projekat je trebao biti završen 2017. godine. Nakon raznih komplikacija (svinjske glave, COVID-19, finansije… .) Otvaranje je održano 02.07.2020. godine tokom džume namaza (molitva petkom), gdje je prisutno 4.000 vjernika. I pored toga što su vjernici (domaći i strani – 70% Katar) finansirali projekat vrijedan oko 35 eura, na ostvarivanje svog ustavnog prava morali su čekati više od 50 godina. Danas u Sloveniji ima 2,5-5% (50.000-100.000) muslimana i oni su druga najveća vjerska zajednica u zemlji.

Danas je to dosta više od samo džamije, već je tu Islamski kulturni centar, koji se prostire na 14.000 m2 (zgrade zauzimaju 5.000 m2). Sastoji se od šest osnovnih objekata oko trga, koje djeluju kao cjelina iz daljine i šire se kako se približavate:

• Džamija je u obliku kocke visoke 24 m okrenute prema Meki. U galeriji na prvom spratu je mjesto za vjernice. U unutrašnjosti se ispod plafona nalazi platnena plava kupola (inspirisana Plavom džamijom, prenosivim džamijama i predstavlja internalizaciju vjere). Na podu je položen sivi tepih sa minimalističkim uzorkom, krajnje desno je minber – drveno stepenište koje služi kao propovjedaonica, krajnje lijevo je čurs – mjesto gdje imam čita Kuran prije molitve – danas više nije standardni objekt u džamijama, a u sredini je mihrab od nehrđajućeg čelika okrenut prema Kibli (Meki) prema kojem se upućuju vjernici i odakle imam vodi namaz. Dio glavne zgrade namijenjen je itikafi – osamii tokom posljednjih deset dana mjeseca posta Ramazana. Džamija je “pametna”, gdje mogu daljinski kontrolirati temperaturu, svjetla, brave.
• Drugi važan objekat je minaret-kula/”zvono” od 40 m odakle mujezin poziva na molitvu. S obzirom da je morao biti snižen sa 56m na 40m, postavljen je odvojeno od džamije kako bi se i dalje mogao doči do izražaja. Kula je cilindrična, perforirana u dijelu gdje se obično nalazi balkon za mujezina, završava se konusnim alemom na kojem se nalazi polumjesec na tri kugle. Inspirisani su džamijama u Bosni i Hercegovini. Ezan se čuje samo u dvorištu.
• Abdest visine 12m – umivaonik za ritualno pranje sa dva betonska umivaonika 4m i 8m, inspirisan Plečnikom,
• restoran sa halal hranom,
• teretana-sportska dvorana ispod centralnog trga,
• parking za 50 vozila u suterenu,
• obrazovna ustanova ima biblioteku i 8 predavaonica koje mogu primiti do 200 osoba,
• stambene i administrativne prostorije u kojima se nalazi i vrtić,
• na zapadu muzej sa kafićem i bazenom koji se nastavlja u zeleni trouglasti park,
• kaskadni vrt na sjeveru,
• centralni trg je popločan teraco pločama, što daje osjećaj mahale i otvara se prema gradu, gdje su hrast i ambrozija kao drvo suživota, koje su zajedno posadili čelnici 4 najveće vjerske zajednice u Sloveniji

Tokom same izgradnje, bijela boja i čiste linije su stavljene u prvi plan. Šta se tiče materijala, osnova je bio beton, obložen fasadom od čelične konstrukcije (motiv Svrzine kuće) i stakla. Važnu ulogu ima i drvo, hrast i ariš. Inspiraciju su crpili iz islamske, a točnije bosanske arhitekture, Plečnika, Corbusiera… Prilikom dizajna željeli su sačuvati tradicionalne elemente, interpretirati ih na moderan način, a da pritom ne odstupaju od okruženja. O uspjehu poduhvata svjedoče brojne nagrade:

• Plečnikova nagrada
• nagradu Abdullatif Al Fozan za arhitekturu džamije
• nominacija za prestižnu Međunarodnu nagradu za arhitekturu Mies van der Rohe
• ArchDaily čitači za sakralni objekt

Danas je sa Islamskim centrom Ljubljana dobila estetski multifunkcionalni objekat (vjerski, sportski, obrazovni) i uređen prostor koji je skladno smješten u gradski pejzaž. Na kraju, jača status glavnog grada kao metropole koja svojim stanovnicima pruža Ustavom zagarantovane slobode.