Kalamazoo

Bilo je vrijeme za posljednju 10 satnu vožnju autobusom Greyhound (91C $) do Kalamazoo-a preko Detroita u 1 ujutro. U putu sam imao zanimljiv razgovor sa korejskom djevojkom koja je studirala za medicinsku sestru u Londonu, Kanada. Biljoj je slabo među vožnjom i morala je trčati do toaleta. Nakon što je otišla, imala sam dva mjesta za sebe do Detroita. Postupak na granici bio je prilično dug. Prvo su svi izašli iz autobusa, proverili su nam torbe, ušli smo u neku kancelariju i čekali dok dan ne provjere pasoše. Čitav proces je trajao oko 1 sat.

Ubrzo nakon što smo stigli u Detroit (06:30). Morao sam čekati tamo više od sat vremena za svoju sljedeću vožnju do Kalamazoo-a. Moje iskustvo na autobusnoj stanici u Detroitu bilo je više “meh”. Automat za prodaju pića mi je uzeo 1 $. Izašao sam napolje, ali stanica je bila u predgrađu i nije bilo ničega osim sivih zgrada i hladnog vjetra. Unutra sam vidio par Quaker-a, to je bio moj vrhunac. Nakon nekoliko cigareta sjedam na još jedan autobus za Kalamazoo.

Na stanici me čekao Eduardo, oko 10:30. Nakon što me odveo kod kuće tuširanje je bilo imperativ, jer sam skoro 30 sati bio na putu. Nakon osvježenja pridružio sam se njemu, Roxanne i njihovim prijateljima na bruchu. Tamo smo imali dobru hranu i zanimljiv razgovor. Ali ja se sjećam soka sa šampanjcem. Sa Eduardom smo se spustili u podrum i dame ostavili same. Igrali smo nekoliko igara na Wii-u. Eduardo je pobijedio u nogometu. Sigurno je za to bila kriva njegova krv iz Južne Amerike 🙂 Kasnije smo se prošetali gradom i popili nekoliko IPA ($?). Probao sam nekoliko komada prženog prokelja (Tap house, Fuze). Kasnije uveče izašli smo na večeru u neki italijanski rastoran. Ja sam jeo salatu i probao sam komad pice ($?). Poslije povratka kući gledali smo komediju Stepbrothers, zaspao sam prije kraja na kauču, pa sam se prebacio u krevet prije 22:00. Spavao sam skoro 9 sati. Očigledno me je cijelo putovanje sustiglo.