Budimpešta-1.dan

Na putu za Budimpeštu

Nakon 4 sata spavanja, spakovao sam se, otišao u toalet, doručkovao i zaputio se na željezničku stanicu. Sestra me je odvezla tamo. Putovao sam sa prevoz.org djeljenom vožnjom. Vožnja (Volvo karavan) me je koštala 25€ (nekoliko € više od voza ali u pola vremena). Vozač je malo zakasnio (10:15), dovoljno da upozna ostale putnike, australijski par. Vožnja nije bila nikakvo uzbuđenje, pogotovo nakon granice je bila dosadna, pokušao sam se naspavati ali nije bilo sreće. Na putu smo stali za benzin i još jednom da kupimo vinjetu. Najzanimljiviji dio bio je razgovor sa vozačem. Imao je nekoliko zanimljivih priča, od sina u Budimpešti do izrade gitara i treniranja plivanja. U Budimpešti je, naravno, bilo prometno. Nakon nekoliko ideja gdje da me ostavi, nismo otišli na Tjašin posao nego me je ostavio u centru.

Susret s Tjašom

Bio sam nekih 20 minuta udaljen od Kiraly adrese, pa sam na putu pojeo domaći sendvič i izpušio cigaretu. Konačno sam se sastao sa Tjašom oko 15h. Nakon što smo vidjeli njen stan i izmjenili poklone, prešli smo ulicu do mog prenočišta za 2 noći. Odsjeo sam kod Simona koji iznajmljuje sobe u svom stanu preko Airbnb. Donjeo sam mu pelinkovac na poklon, on je otišao da kupi čaše i popili smo par rundi, pušili na balkonu, lepo ćaskali. Tjaša je bila umorna od sedmice i vratila se preko puta.

Veče

Simon me je pozvao da se pridružim njemu i njegovom prijatelju Rogeru, ošli su na umjetničku izložbu. Bila je to zanimljiva vožnja, polukružno skretanje na aveniji sa 4 trake prelazeći preko neravnina u sredini i udaranje u božićna drvca prilikom parkiranja u starom Mercedesu. Kada smo došli na tobožnju adresu to je bila stambena zgrada. Nakon poziva nam je objašnjeno da je izložba na 3. spratu. Glavna ideja je bila rekreirati izložbu iz 80-ih godina kada umjetnici pod represivnom vladom nisu imali prostora za svoje izložbe. Danas njihov režim ide u tom pravcu, mišljenje je studenata koji pripremaju izložbu. Tamo jedemo nešto slično chili con carneu iz plastičnih tanjira i pijemo malo crnog vina, pušimo na balkonu. Razvio se zanimljiv razgovor sa jednim momkom iz Beograda i drugim iz Vojvodine; o umjetnosti, britanskom humoru, Jugoslaviji. Poslije smo potražili bar za još jedno pivo. Bila je veća grupa ljudi i još razgovora o umjetnosti, o Ludwigovom muzeju i o tome šta tu nije u redu, šta su bile ključne tačke za modernu umjetnost, Fontana (Duchamp), Crni krst (Malevič). Vlasnik mi je platio pivo, jer kartice nisu uzimali. Nakon vožnje kući, pojeo sam dva sendviča i otišao u krevet jako umoran.