Barbariga – sezona 22
U subotu nakon pakovanja krenuo sam s majkom za Hrvatsku, ne prerano. U Kopru sam stao na benzinskoj pumpi. Prelazak granice nam je trajao pola sata. Usput smo stali u Bujama da platimo račune. Ali auto nije htio upaliti jer je akumulator bio prazan. Nakon nekoliko pokušaja, s par mještana uspijemo pokrenut avto na guranje. Po dolasku z Barbarigu akumulator je opet bio prazan. Komšije su nam rekli da novi vlasnik uzima nazad sve vrtove koje smo iznajmljivali kako bi izgradili još apartmana. Nakon osnovnog čišćenja, pojeli smo nešto i otišli u šetnju uz obalu.
Sutradan smo temeljito očistili i nakon ručka igrali na karte. Vani je bio vjetar tako da tog dana nije bilo dugih šetnji. Otišao sam da kupim novi akumulator na benzinskoj pumpi udaljenoj 10 km. Stopirao sam i odvezao me njemački par BMW-om do Peroja. Nekoliko minuta kasnije Kristijan iz Nakla stao je u Mercedezu i odveo me u Vodnjan. Kupio sam novi akumulator (70€) i nakon što je pokupio pizzu vratio se po mene i odveo me cijelim putem do apartmana u Barbarigi. Dugujem mu jednu uslugu. Nakon večere, otišli smo rano na spavanje.
Zadnje jutro smo završili ono što smo još morali srediti. Izgledalo je kao da je gužva na svim graničnim prijelazima i ja odlučujem da idem prema Rijeci. U Opatiji smo napravili pauzu nakon što smo čekali dugo jedan semafor. Parkiranje je bio izazov. Tu smo malo prošetali i pojeli lignje u restoranu Slavina s pogledom na more (38 €). Vožnja kući opet je imala nekoliko dijelova gdje smo stajali na mjestu zbog gužve (granica, semafor blizu Ilirske Bistrice, Vrhnika-Brezovica).
