Šrinagar put

Nakon kraćeg sna probudili smo se u 3:30. Otišli smo u kupatilo i spakovali se.

Prošetali smo 2 km pomalo ošamučeni do stanice. Putem su nas pratile molitve iz džamije.

Rekli su da treba da budemo ranije tamo, oko 4:30. Tata autobus je kasnio i krenuli smo u 5:20 vožnje. Boško se razbolio i obukao nekoliko slojeva odjeće.

Upoznali smo Bricea u autobusu. Bio je francuski, već 11 mjeseci u Indiji. Putujemo zajedno do 24. kad je nastavio na jug, a mi smo krenuli prema zapadu.

Za doručak smo popili čaj i malo hleba. Za ručak smo se zaustavili u Drassu, 2. najhladnijem gradu (rekord od -60 stepeni celzijusa).

Na putu smo vidjeli rijedke ljude, neke koze i ovce. Na putu je bilo mnogo prelaza. Najgori je bio posljednji, Zoji La. Nalazili smo se na uskom makadamskom putu, osvijetljenom mjesečinom, ispod nas ponor dubok 500 metara. U Šrinagar smo stigli u ponoć, Boško je većinu vremena spavao.