Italija 2001
S Naglom smo planirali trotjedni izlet u Italiju. Kupili smo karte za Eurodomino. Ovo je bilo slično Interrail karti, ali vrijedi samo za jednu zemlju. Možete kupiti nekoliko dana putovanja unutar jednog mjeseca. Kupili smo pet dana, ali ove karte nisu bile česte pa kondukteri u vozovima nisu znali kako to validirat i koristili smo više dana.
S Tanjom smo krenuli iz Ljubljane. Naša vožnja do Trsta bila je u pola cijene. Odatle smo nastavili do Mestre i dalje prema Milanu. S Antoniom smo se sreli na željezničkoj stanici i preselili se u njegov stan. Njegov cimer bio je umjetnik, tako da smo svuda po stanu mogli vidjeti njegova djela. Jednog se sjećam, bilo je srce napravljeno od petardi. Dok je u Milanu bilo ljeto, spavanje tokom noći nije bilo moguće. Sav taj beton isijavao bi toplinu nagomilanu tokom dana. Stoga bismo polili se vodom i koristili mini ventilator.
Pošto je bio radni dan i Antonio je bio na poslu mi smo izašli s djevojkama u centar grada. Bilo je vrijeme sniženja, djevojke su zavile u dućan, a ja sa Naglom u prvi bar. Naručili smo pivo na terasi, pored su nam donijeli kanapeje. Pomislili smo da su baš ljubazno. Kad su se vratile djevojke pitale su nas zašto sjedimo tamo. Ubrzo smo shvatili pitanje. Račun za dva piva iznosio je 48 000 talijanskih lira. Zaokružujemo ga na 50.000. To je bilo ekvivalent 50 njemačkih maraka, moj dnevni proračun. Sjedili smo iza ugla od Piazza del Duomo, glavne turističke atrakcije. Ušao sam u katedralu, unutra je bilo impresivno kao izvana. Nagla je ostao napolju jer mu majica nije bila prikladna. Pored je isto tako divna Galleria Vittorio Emanuele. Ono što sam volio u Italiji bili su mali obroci tokom dana (masline, omlet, …).
Preko vikenda smo otišli na sjever, u prirodu. Plivali smo tamo u hladnoj rijeci pod vodopadom. Kasnije smo posjetili Antonijevog rođaka u njegovoj vikendici na selu. Tamo smo imali piknik. Isprobali smo tartar napravljen od konjskog mesa kojeg je napravila njegova filipinska supruga. Uveče je bilo kao u Hičkokovom filmu Ptice, ali samo sa komarcima – zanzare. Postalo je nepodnošljivo nakon pola sata, pa smo se vratili u Milano.
Naše sljedeće odredište bilo je u Tropea, obalni grad u Kalabriji. Ova vožnja vlakom bila je zaista duga. Dobro što smo Tanju poslušali i rezervirali mjesta. Rakija je pomogao da se preživi ovaj dugi put. Negdje između, čekali smo nekoliko sati jer je voz udario jednu osobu na biciklu. Konačno, kad smo stigli u grad, preselili smo se na plažu koja se nalazi ispod grada na litici. U kampu smo ostali nekoliko dana. Tamo smo upoznali puno ljudi, zabavljali se, uživali na plaži, … 4 piccoli villaggi, Lepa sela lepo gore, Stanković, pivo za hranu, …
Odatle smo se preselili na Siciliju. U trajektu smo bili na vozu za Messinu. Brzo smo se od tamo preselili u Sirakuzu. Pronašli smo jedan eko-kamp, daleko od svega. Imao sam jednu veliku stijenu ispod svoje vreće za spavanje. Sljedećeg dana Nagla je pronašao pečenu piletinu pa smo imali što jesti. Autobus je kasnio. U Sirakuzi smo otišli na jedno drevno nalazište, videli neku neobičnu crkvu i krenuli smo dalje.
Rim, vječni grad bio je naš dom nekoliko dana, čak i malo duže nego što smo očekivali. Po dolasku na željezničku stanicu Termini, dobili smo letak za Deep Purple hostel, tako da je odmah odlučeno gdje ćemo odsjesti. Tamo se manager zvao Majid, sjajan momak sa savetima kao Ona pomalo suha, ali … Prvu noć sam pokušao da oborim Naglin rekord sa nespavanjem, ali završio sam spavanjem u autobusu. Sljedećeg dana šetali bismo gradom videći neke od poznatih spomenika, poput Koloseuma, španjolskih stepenica … Ali Vatikan je bio zatvoren zbog praznika Velike Gospe i kasnili smo za katakombe. Kasnije te večeri sreli smo Eduarda i Ricarda, braću iz Venezuele. Ricardo je bio žrtva lošeg vina na kojeg ga je upozoravao kelner. Ali u cjelini, svi cimeri u hostelu bili su zanimljivi i djelili su svoje priče. Navečer smo izašli i dok smo hodali bosi naišli na štakora nasred puta. Ošamario sam ga sandalom, ali nije ni trznuo, pa smo se brzo mi umakeli. Skoro da sam otišao plivati u fontanu, ali kazna je bila previsoka.
Napokon je došlo vrijeme za preseljenje u Bolognu djevojkama koje smo sreli u Tropei. Odatle smo se preselili u Modenu i dalje u malo selo iz kojeg su bili. Jedna od cura imala je nesanicu. Ponestaje mi novca pa bi mi sestra poslala dodatna sredstva putem Western Uniona, uzeli su ogromnu proviziju.
Posljednja stanica prije povratka u Sloveniju bio je Trst. Sada smo bili več prilično iscrpljeni i nismo mogli ni formirati normalne rečenice, Los Bebos.
