Slovenija:Poljska-3:1-Stožice-odbojka

Grupna faza i do uključujući polufinale Evropskog prvenstva u odbojci igrani su u Sloveniji. U grupi C smo dobro startali i glatko pobijedili Bjeloruse, Fince i Turke. Slijede lošiji mečevi gdje iznenađujuće gubimo od Makedonije i Rusije. Ipak, to je bilo dovoljno bodova za plasman u eliminacione borbe. U osmini finala Bugari su pali 3:1, te Rusi istim rezultatom.

Posljednja utakmica u Ljubljani bila je polufinale protiv Poljaka. Naravno, bila je to jedinstvena prilika da vidimo naše momke u borbi za medalje. Tako su mislili i mnogi drugi građani, a karte su brzo nestale. Posljednji paket od 2500 karata prodat je za manje od 2 minute. Potraga za ulaznicama počinje sa saradnicima. Nakon raznih pokušaja, Borut dobija 3 tiketa, ali nisu svi skupa, a pored toga su iza servisne linije. Ali za nas u to vrijeme to su bile VIP ulaznice.

Sastajemo se prije utakmice, već traje opće navijanje po šatorima oko dvorane. Tamo srećemo gomilu poznatih ljudi. U sali smo u 20:30, gde je atmosfera fantastična. U prvom setu Poljaci nam bježe veći dio seta, ali mi istrajemo i na kraju seta vodimo i pobjeđujemo 25:23. Drugi set je bio upravo suprotan, gdje su naši vodili do kraja, a Poljaci su na kraju stisnuli i pobijedili 26:24. Treći set dobili su naši, osim na početku seta, sve vrijeme su bili u prednosti i slavili sa 25:22. Četvrti, odlučujući set poslužio je malo više drame gdje su se dvije ekipe izmjenjivale u vodstvu, ali su na kraju naši momci bili pribraniji i pobijedili 25:23 i po drugi put odveli reprezentaciju u finale Evropskog prvenstva. Poljacima nije pomoglo da naturalizuju Kubanca Wilfreda Leona, koji je bio dobar na servisu i napadu, ali je porazan na prijemu. Ni izostanak Gregora Roperta zbog operacije slijepog crijeva nije bio koban za nas.

Stožice su pucali po šavovima, navijači su bili angažovani tokom čitavog meča (oko 2 sata) i rezultat je bio vrhunski. U pauzama između setova trčali smo po piće, jednom su mi čak dali i razbijenu čašu. Glas je patio od dosta navijanja. Nakon trke nastavljamo da slavimo, prvo u Gregorovom domu, a završavamo u Shootersu. U pariskom finalu, nažalost, momci nisu mogli bez domaće publike i trebalo je priznati pobjedu Srbima (1:3).

You may also like...