Olimpijske igre 2026 Predazzo skijaški skokovi

Bliže Olimpijskim igrama sam bio samo 1984. godine, kada su igre bile u Sarajevu. Ovaj put sam morao ići. Odabrao sam skijaške skokove jer smo te sezone imali odlične rezultate, a postojao je i veliki potencijal za medalju. Od 7 disciplina, odabrao sam najjeftiniju za vikend, a to su bili ženski skijaški skokovi (120€).

Morao sam biti u Predazzu prije 18:45 u subotu 7.2.2026. kada je počelo takmičenje. Postojala je opcija organizovanog prevoza od strane Nomaga. Za 65€ bi nas pokupili ujutro i nakon utakmice vratili kući. Sedmicu dana prije polaska, dobio sam obavijest da nema dovoljno ljudi i da je prevoz otkazan (vidio sam Nomagov autobus u Predazzu, možda su dovezli naš tim ovdje). Palma je također otkazao svoj prevoz.

Sada sam morao provjeriti druge opcije. Najbolje rješenje koje sam mogao pronaći bio je voz. Počeo bih noćnim vozom preko Austrije do Innsbrucka i nastavio do Bolzana i Auera. Odatle bi trebao biti autobus do Predazza. Nakon utakmice, uzeo bih voz za Veronu, gdje bih iznajmio sobu i nastavio sljedeće jutro prema kući. Ali noćni voz je bio rasprodan, a ja sam zakasnio zbog Nomaga. Našao sam drugu opciju vozom, preko Italije i povratak preko Austrije. Naravno, bilo je nekih problema s nabavkom FIP kupona i sjedišta za voz.

Petak

U petak sam rano krenuo s posla. Na autobuskoj stanici je bila gužva, više ljudi nego što autobus može primiti. Ugurao sam se unutra, poneko nije bio te sreće. Platio sam 10€ za vožnju autobusom (pogrešan datum; 14:40-16:20) sa Nomagom, 1,5 sat. Zbog gužve smo krenuli kasno i stigli na cilj sa 10 minuta zakašnjenja.

Pješačio sam od autobuske stanice Nova Gorica do željezničke stanice u Gorici. Trebalo mi je 45 minuta. Kupio sam cigarete za 6,8€, neko me je pitao za put.

Prvi voz je bio za Mestre preko Udina (17:43-19:46). Drugi je bio samo 15 minuta do Padove (19:53-20:07+2), brzina u oba voza je bila do 150 km/h. Od stanice do hotela je bilo 15 minuta hoda. Savhotel 4*, 75 €, nadograđen iz klasične u superior sobu, prosječno iskustvo, radovi na putu, nešto prenavljaju i u hotelu.

Nakon tuširanja sam legao i gledao otvaranje Olimpijskih igara, samo predstavljanje takmičara, b. Izašao sam u šetnju po predgrađu, taksi nazad 18,5€ za nekoliko kilometara? Zaspim iza ponoći.

Subota

Sljedećeg jutra sam se probudio prije 6 sati i ubrzo napustio hotel. Šetao sam 1,5 sat po gradu koji je još spavao. Usput sam vidio crkvu San Antonio, mnoge ulice s arkadama (preko San Francesca), katedralu, Torre dell'Orologio…

U vozu za Veronu (Venecia-Milano, 07:46-08:30), crvena frecca rossa, brzina do 180 km/h. Vožnja je trajala 45 minuta, trebao sam platiti rezervaciju sjedišta s popustom…

U Veroni sam se preselio u stari grad, prošao Arenu, Julinu kuću, Danteovu statuu, stari most, dvorac, Zenonovu baziliku. U prodavnici sam kupio vodu, bila je gazirana i slatka, 0,7€. Nakon 4 sata hoda sjeo sam na klupu u parku i odmorio se uz cigaretu. Bilo je teško ponovo krenuti. Popio sam kafu, 1,5€.

Nazad na stanici je nastala komplikacija s vozovima, brzi je kasnio i bila je gužva pa sam uzeo spori, 2 sata (12:06-14:05, R166610), vani su vinogradi, pojeo sam sendvič. U Ori sam morao čekati sat vremena. Tražio sam pivo, našao sam malo za 4,5€ u Gasthouseu gdje govore njemački.

Sljedeći je bio šatl, autobus nas je vozio preko mnogih sepentina i tunela do Predazza u snjegu, trebao nam je jedan sat. Po dolasku, gust saobraćaj, kiša i duga.

Kad sam izašao iz autobusa, kiša je prestala. Morao sam se riješiti tekućine i hrane. Budući da je bilo više od 2 sata prije početka, polako. Denis mi se pridružio, a još nekoliko njih je zaustavilo se kod nas putem.

Otišli smo na stadion pola sata prije početka. Unutra je bila gužva kod toaleta i bara, malo pivo u lijepoj limenci je koštalo 7€. Ubrzo su probni skokovi završili i počela je prava stvar.

Atmosfera na stadionu za 5000 gledalaca je bila odlična, većina ljudi je bila iz Slovenije, ali bilo je i Austrijanaca, Japanaca, Nijemaca, Poljaka… Povežem se sa još nekoliko slovenskih navijača.

Prva serija nije bila sjajna. Nika Prevc je bila druga i to ju je koštalo zlatne medalje. Plakala je čak i kada je osvojila olimpijsku srebrnu medalju, ali su navijači navijali za nju. Nika Vodan je bila 8., Maja Kovačič 32., a Katra Komar 34.

Nakon dodjele medalja bilo je vrijeme za polazak. Bio je pravi izazov ući u autobus za Oru među mnoštvom. Vozač je bio stvarno brz na tom vijugavom putu. Ipak smo stigli prekasno na voz za Bolzano. Razgovarao sam s nekim djevojkama iz Njemačke i Holandije.

Sljedeći voz je bio za sat vremena, pa sam krenuo u potragu za pivom. Našao sam ga u hotelu Goldenhof, u vlasništvu Albanca iz Makedonije. Pivo je bilo 4€. Bila je to duga šetnja, dijelio sam pivo sa djevojkama.

U Bolzanu smo prilično kasno stigli (RE3760 23:26-23:39), ukrcali se u autobus (10A, 3€) i otišli u B&B hotel, 60€, komplicirana procedura prijave na kiosku, konačno umoran u krevetu.

Nedelja

Probudio sam se prije 6 ujutro, ali sam bio previše umoran i ostao sam u krevetu još nekoliko sati, gledao ski boarding. Autobusom sam se prebacio do željezničke stanice (čekao sam između). Voz je prošao kroz 2 duga tunela u Dolomitima (R17152, 11:00-11:45).

U Fortezzi mi je sljedeći voz otkazan. Još jedan sat čekanja. Izašao sam iz stanice, kupio cigarete za 6,8€ i hamburgere za 10€.

Ukrcao sam se u voz za Lienz (12:51-15:25), gdje sam razgovarao s njemačkim novinarom. Napolju je bio prekrasan alpski pejzaž 1,5 sata. Tamo sam čekao 20 minuta i nastavio vozom za Villach, nešto više od 1,5 sat. Šetnja po gradu u sat vrmenea, voda 2,25€.

Posljednja etapa do Ljubljane trajala je manje od 2 sata, platio sam 12,4€. Bio je to autobus umjesto voza, jer se stanica u Ljubljani renovira. Sestra me odvezla kući.

Definitivno iskustvo u kojem sam uživao. Atmosfera Olimpijskih igara se vidjela svuda okolo. Opet sam odabrao kompleksno putovanje sa 15 različitih prijevoznih sredstava, prepješačio sam više od 50 km za 3 dana (14 km, 28 km, 8 km). Nije bilo jeftino, bio sam umoran, ali se isplatilo.