FIFA 2026 SAD
Bosna i Hercegovina se kvalifikovala za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2026. godine. Drugi put, nakon Brazila 2014. godine. Vladala je prava euforija oko toga. Tako da sam se dao uvući u to i kupio kartu za jednu utakmicu: Bosna protiv Katara u Seattleu. Poveo sam svog nećaka Edina sa sobom i kupio mu kartu kao rođendanski poklon (400 dolara).
Sada smo morali isplanirati ostatak putovanja. Oboje smo imali problem s pronalaženjem odmora, ali smo se nekako snašli. Sljedeće su bile avionske karte, koje smo uzeli prekasno, a cijene su porasle. Najbolja opcija je bila let preko Islanda iz Münchena (602€). Već sam imala ESTA (36€) za SAD s putovanja u Miami, ali je on morao napraviti jednu. Slično je bilo i sa ETA (4,5€) u Kanadi, jer smo planirali posjetiti Vancouver, ali na kraju se to nije dogodilo. Uzeli smo CORIS (imala sam godišnju od prije i 10 dana važeću kartu koju smo kupili za Edina, 29€) osiguranje i Flixbus do Münchena, i bili smo spremni.

Table of Contents
Dnevni pregled
- Ljubljana do Munchena
- Munchen preko Reykjavika do Seattle
- Seattle
- Seattle, nema Vancouvera
- Seattle ponovo
- Utakmica BiH vs Qatar
- Povratak iz Seattle
- Island
- Munchen do Ljubljane
Ljudi
Glavna poenta ovog putovanja bila je provođenje kvalitetnog vremena sa Edinom. Prijatelji sa Islanda i iz Seattlea su bili na odmoru, tako da smo se promašili. Slučajni ljudi koje smo sreli bili su OK. U SAD-u (aerodrom, restoran, ostrvo, bejzbol utakmica, autobus, trajekt…), nepoznati ljudi bi nas prepoznali kao turiste i započeli razgovor s nama. Također, LGBTQ zajednica je jaka, tako da su inkluzivni u gradu. Ali se na ulici može vidjeti mnogo beskućnika i ovisnika o drogama. Bosanski navijači u Seattleu su bili sjajni (Aida – svjetska putnica). Također sam upoznao neke Crnogorce. U Subwayu na Islandu na šalteru nam nisu htjeli prodati vodu jer je to samo voda iz slavine.
Tranport
Na ovom putovanju smo bili prilično statični. Veliki pomaci na početku i na kraju. Između uglavnom u Seattleu (autobus/voz ili pješice – 100+ km)
Avion
Za letove sa Icelandairom München-Reykjavik-Seattle i nazad, platio sam 602€. To je bila najbolja opcija jer smo karte kupili kasno. To je značilo dodatnu vožnju autobusom do Münchena. Ali smo uštedjeli 500€ za dvije osobe u poređenju sa drugim letovima.
Prvi let avionom A320 CEO bio je osnovni (samo voda, bez multimedije, bez punjača), ali smo dobili mjesto u redu za izlaz u slučaju nužde (odličan prostor za noge). Na našem drugom letu (B737-8) imali smo 3 sjedišta za nas dvoje; bile su potrebne vlastite slušalice i mogli smo dobiti vodu. Na povratku nismo imali istu sreću. Na prvom letu, gospođa ispred se potpuno nagnula unazad, ali sam nekako preživio. Na drugom letu smo opet imali 3 sjedišta za nas dvoje.
Aerodrom u Minhenu je bio prilično dosadan (najbolji dio je bio pseći toalet), a tamo smo proveli skoro 4 sata na putu do SAD-a. Iz grada se do njega može doći vozom S8 (24/7). Reykjavik (Keflavik) je lijep mali aerodrom. Na putu do SAD-a imali smo kratko vrijeme između letova i dug red na pasoškoj kontroli, ali smo uspjeli biti na gejtu prije ukrcavanja. Po povratku smo imali 10 sati, pa smo iznajmili auto. Aerodrom Seattle-Tacoma (50 miliona putnika godišnje) je bio u redu; voz do grada za 3 dolara.
Bus
Vožnja Flixbusom do i od Münchena (karte 25 i 29€). U Seattleu smo nekoliko puta koristili autobus/trolejbus, 3$ po vožnji. Na otoku Bainbridge, autobus do Japanskog spomenika koštao je 2$ po osobi.
Auto/Ren a car

Putovanje smo započeli i završili vožnjom automobilom; sestra nas je odvezla do/od autobuske stanice u Ljubljani. Na ostrvu Bainbridge, jedna ljubazna gospođa nas je vratila u grad. Na Islandu smo iznajmili automobil (KIA Picanto). Troškovi su iznosili 200€ sa najmom, osiguranjem, putarinom i benzinom. Da sam to uradio prije dolaska, bilo bi jeftinije (nisam imao fizičku kreditnu karticu).
Voz
U Minhenu smo išli vozom od autobuske stanice do aerodroma i nazad. Kartu smo platili 10,5€, ali mislim da je pogrešna (15€). Slično u Sijetlu, voz od/do aerodroma, 3$. Također, tamo smo koristili Monorail, 4$.
Lađa

Do otoka Bainbridge smo ozišli sa trajektom (40 minuta), 11,3 dolara u oba smjera.
Smještaj

Pet noći smo spavali u American hotel hostel, krevet na sprat je bio 65€ po noćenju. Bilo je skupo zbog Svjetskog prvenstva; nije bilo puno opcija, dobra usluga za hostel (zajednička prostorija, doručak, peškiri, brava i ormarići). Jednu noć smo proveli u autobusu, a dvije u avionu.
Hrana i piće
Prvi dan smo jeli 3 domaća sendviča. Ostali obroci su uključivali: 2 hamburgera (40$), doručak u hostelu (tost, voće, džem, puter; uključeno), pad kee mao i hamburger (33$), piletina (40$), pizza (79$), hot dog (25$), čorba i lignje (40$), krilca i hamburger (55$), dimljena rebra (120$), nuggets (30€), McDonald's (30€). Sve cijene su za 2 osobe. Kao što vidite, jeli smo uglavnom brzu/uličnu hranu i nekoliko pravih obroka.
Voda je obično bila besplatna (u prodavnici 4 dolara), kafa na aerodromu 4,5-9 dolara, sok i Coca-Cola 3,5-7 dolara, pivo 11-19 dolara, koktel 20 dolara.
Znamenitosti
U Seattleu možete prošetati i istražiti Kinesku četvrt, Pioneer Square, muzej Kondike (besplatno), obalu, Pike Market, Gum Wall, centar grada do Space Needle-a (lijep pogled, 35 dolara za dva dana prije posjete).
Za kraći izlet, možete posjetiti otok Bainbridge trajektom (japanski spomenik 2 dolara za autobus, Pia Troll, japanski vrt, grad, sve besplatno). Seattle se naziva Smaragdnim gradom zbog svih zelenih površina u gradu i oko njega. U sjevernom dijelu nalazi se lijepo brdo s parkom, botaničkim vrtom i Lakeview Cemetary s grobom Brucea Leeja. Posjetili smo utakmicu Svjetskog prvenstva u nogometu (400 dolara) i bejzbol utakmicu (49 dolara).
Već sam bio na Islandu. Tokom ovog dugog prestupa, posjetili smo samo gejzir Strokkur i vodopad Gullfoss.
Budget
Ovo putovanje je bilo prilično skupo jer je bilo u SAD-u tokom Svjetskog prvenstva. Najviši trošak je bio prevoz sa avionskim kartama, iznajmljivanjem automobila, autobusom i vozom (800€). Cijena karata je iznosila 425€. Hrana i piće su bili oko 400€ po osobi. Smještaj je bio 325€ po osobi iako smo spavali u hostelu 5 noći, a 3 noći smo imali prevoz. Razni troškovi poput suvenira i cigareta su bili oko 100€. Dakle, ukupno bi bilo nešto više od 2000€ po osobi.
Viza in telekomunikacije
Trebala nam je ESTA za SAD za 36€ i ETA za Kanadu za (nismo išli u Kanadu) za 4€. Za Austriju, Njemačku i Island nam nije trebalo ništa (Evropa).
Za internet sam kupio eSIM za SAD (20€, neograničeni podaci, radi OK) i za Island, 4€, ali nije radilo.
























