Danas me podsjetilo da bih sada trebao letjeti iz Rangoona prema kući. Već treću sedmicu kod kuće u samoizolaciji, oplakujem putovanje koje se nije dogodilo. Put se odlaže za oktobar i u to vrijeme neću skrenuti u Burmu, već ću biti samo u Vijetnamu i vratit ću se u Katar za 12h.
Ova kriza pokazala je dvije stvari:
- Ljudi pokazuju prave boje u krizi. Postoji ogroman broj ljudi koji nesebično brinu za druge i izloženi su infekciji i rade u teškim uvjetima, na čemu sam jim zahvalan. Većina ljudi pokušava, slijedi upute, širi pozitivnu energiju, solidarni su. Naravno, na površinu su isplivali i pojedinci koji su sebični i neodgovorni. A dno dosežu oni koji čak žele iskoristiti takvu situaciju u svoju korist.
- Višak vremena u početku nas izbacuje iz takta. Nakon početnog odmora, bacamo se u stvari koje već dugo odgađamo. Za mene su dva primjera ovaj bloga i slaganje ormara. Ali ne usuđujem se pomisliti kako bi bilo kad bi nam netko oduzeo pristup internetu
Daleko smo od završetka ove krize. Trenutno smo premašili milion zaraženih, 50.000 smrti. Ali bar 200.000 je već izlječeno. Očito ćemo dugoročno promijeniti određene obrasce ponašanja. Sve su oči uprte u budućnost. Koliko će trajati samoizolacija? Kakve će posljedice koronavirus imati na gospodarstvo? Kako ćemo sada živeti? Vrijeme će pokazati …
Dok ne znamo šta budućnost nosi (i koronavirus), budite pozitivni i budite zdravi (slijedite upute za higijenu, socijalnu udaljenost i principe zdravog života).