Podalpski sevdah u Križankama
Slučajno naiđem na oglas za koncert pod nazivom Subalpine Sevdah. Naslov dolazi od šaljivog naziva za ljubljanski bend tAman (nasljednik grupe Dertum). U okviru projekta „Dogodilo se vrlo blizu nas“, kojim se obilježava 30 godina od dolaska izbjeglica iz BiH, organizovan je i pomenuti koncert. Na ovom koncertu ponovo se okupljaju članovi grupa Dertum i Vali, koje su nastale u ovom periodu i bile važne u formiranju Novog sevdaha. Na sceni im se kao gosti pridružuju Vlado Kreslin, ljubitelj sevdalinki, i Damir Imamović, najistaknutiji predstavnik Novog sevdaha.

Kupujem dvije karte online (23 €) i pozivam mamu. Na dan koncerta smo nešto prije 20 sati ispred Križanke. Sretnem Gorana i vidim unutra još neka poznata lica. U predvorju se održava koncert sa nerazpoređenim sjedištima. Sjednemo negdje na sredini, sva mjesta su popunjena do početka koncerta.
U uvodu opisuju formiranje obje grupe u izbjegličkim centrima (Dertum) i na Vodnikovom imanju (otuda i naziv Vali). Neki su otišli dalje, neki su se vratili u Sarajevo, drugi su ostali u Sloveniji. Nakon 20 godina ponovo su se svi okupili.
Pjesmom Tamburalo momče uz tamburu otvaraju koncert Vali (6 ženskih vokala, 5 gitarista i bubnjar). Slijedi nastup Aide Čorbadžić i Maide Džinić Poljak.
Sljedeće dvije pjesme pjeva Vlado Kreslin uz pratnju ostalih članova (Žute dunje, Telal viče). Za jednu pesmu na scenu izlazi i Saša Tabaković.
Pjesma “Što te nema” koju pjeva Aida Čorbadžić (danas diva Sarajevske opere) prisjeća se prerano preminule članice Farah Tahirbegović, koja je bila svojevrsno vezivno tkivo obje grupe i uvela Damira u svijet Novog sevdaha.
Damir Imaović sada gromoglasno dominira binom tokom solo nastupa, u početku sa dvije “izbjegličke” pjesme, a ubrzo mu se pridružuje Vlado, koji završava pjesmom Vlado i Dado.
Konačno, svi izvođači su na bini i izvode nekoliko posljednjih pjesama. Nakon završetka, publika nije dovoljna i još dva puta se mami na scenu upornim aplauzom. Prošli put smo mama i ja već napustili mjesto događaja i slušali ih na putu do parkinga. Nakon 2 sata, stvarno je gotovo.
Bilo je to definitivno prelijepo veče puno emocija. Izvođači su bili opušteni i povezani na bini, a publika je lijepo reagovala. Drago mi je što sam na ovaj događaj otišao sa svojom majkom, koja je pomagla izbjeglicama (uključujući i izvođače) preko humanitarnog udruženja Merhamet. Kao srednjoškolac sam ih i sam vidio na jednoj od predstava od prije više decenija. Iz nečega tako lošeg kao što je rat i progonstvo, rodilo se nešto tako lijepo (Novi Sevdah).
Zgodilo se je čisto blizu nas – Desilo se sasvim blizu nas
Dva dana kasnije otišla sam u galeriju Šibica – Vžigalica da pogledam izložbu “To se dogodilo vrlo blizu nas” u sklopu projekta. Ovdje možete vidjeti lična sjećanja 45 osoba, medijsko izvještavanje i drugi dokumentarni materijal koji predstavlja priče o odlasku od kuće u vrijeme rata i boravku u Sloveniji.
Sada je nažalost ova tema ponovo aktualna i nadamo se da ćemo bolje odgovoriti ovaj put na situaciju.