Niet, povratak u Križanke – 31.5.2010

Niet je pripremao koncert Čas za revolucijo u Križankama 31.5. za promociju novog albuma 13, koji izlazi 13. aprila sa trinaest pjesama. Ovo je zapravo njihov prvi studijski album. Kreator ovoga je gitarist Dernovšek, a producent Činč. Album bi trebao bit povezana cjelina koja prati otuđenu osobu koja ne nalazi utjehu u ljubavi i završava tragično. Trebalo bi da zadrže originalni zvuk, ali se i dalje razvijaju i pozvani su različiti muzičari da učestvuju.

Robi i ja smo uzbuđeni što čemo da jih čujemo uživo jer smo odrasli slušajući njihovu muziku. Poslednji put sam ih slušao u živo ispred Gala sale na Metelkovoj 1994. godine, jer je ponestalo karata, bez Habiča u to vreme. Od kada su 2008. godine osnovali novi bend sa novim pjevačom, nismo ih imali prilike čuti uživo.

Dobar uvod su napravili Backstage i Bulldogs. Jure Longyka izlazi na pozornicu i pokušava zainteresirati publiku revolucionarnim govorima, ali ga omladina ispod ne razumije najbolje. Uskoro će se Niet pojaviti s Borutom Maroltom (vokal), Igorom Dernovšekom (gitara), Alešom Češnovarom (bas), Tomažem Brehtom (bubnjevi) i Robertom Likarom (gitara).

Odsviraju 31 pjesmu na bini za manje od 2 sata, naravno tu su sve pjesme sa novog albuma i skoro sve ostale iz njihovog opusa. Počinju s Čas za revolucijo, a nakon dva bisa završavaju pjesmom Februar. Što se tiče starih pjesama, većina ih je solidno izvedena, ali zapinju u raznim saradnjama i baladama. Možda je to značilo napredak, ali za mene je to bilo jedno od TOP 3 koncertna razočaranja.

Moje shvatanje panka kaže da je ova muzika jednostavne strukture (2-3 akorda), gde je obično buntovnička poruka važan deo nastupa. Pričati o revoluciji i imati netovanu narukvicu još uvijek te ne čini pankerom.

Ali stvari su se svakog trenutka pogoršavale. Činč se pojavljuje na bini sa naočalama za sunca i sjeda za koncertni klavir.

Ovdje je gudački kvartet Violice – Ljubičice za pratnju u dvije kompozicije i Severa Gjurin u izvedbi Bijeli prah. Robi već razmišlja o odlasku, ali ja ga uvjeravam da ostane pa ćemo vidjeti gdje će sve završiti.

Naravno da eskalira i sada je tu dječiji hor iz Litije u pjesmi Životinjska farma.

Vrhunac dostignu kad projeciraju srca na krov Križanki.

Još jednom prihvatam da sam nostalgičan i da se navedeno može protumačiti kao napredak/razvoj. Ali za mene je to bio sličan apsurd kao da Pavaroti izvede stage diving. No, na izlasku susrećemo kolegu koji je oduševljeno napustio Križanke sa svojom djevojkom kao da je bio na koncertu Jana Plestenjaka. Tako da je vrlo vjerovatno da je vrijeme prošlo, a ja sam ostao ozada. Definitivno sam se osjećao prevarenim i od tada sam prestao pratiti bend.